Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, salavat i selam na poslanika njegova a zatim svjedočim da nema drugog boga koji zaslužuje da bude obožavan sem Allaha, subhanehu ve te’ala, i da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, Allahov rob i posljednji Njegov poslanik.
A zatim..
Počinje šejh sa pojašnjavanjem tewhida na svoj način tako što će spominjati stvari koje se suprostavljaju tewhidu. Narušavaju ga i uzimaju od njegove vrijednosti.
Dakle uništavaju ga u potpunosti ili ga narušavaju djelimično.
Štetu mu nanose.Kako bi čovjek sačuvao svoj tewhid.Kako bi čovjek ostao na tewhidu.
Kako bi čovjek bio od onih koji ulaze u konkurenciju za Allahovu milost na Sudnjem danu i za ulazak u Džennet direktno ili nakon što Allah htjedne i dopusti.
Tabela sadržaja [Prikaži]
Poglavlje o tome da je od širka nošenje ili kačenje narukvice, konca ili tome sličnih stvari u cilju liječenja bolesti ili sprečavanje iste
Govorili smo i govorimo, vjerujemo i po tome inšallah djelujemo, da je Allah savršeni Gospodar koji jedini ibadet zaslužuje. Da je tewhid i vjerovanje da samo Allahu pripada savršenstvo. Da samo on svime gospodari i da je to samo njegovo isključivo pravo, da samo On ibadet zaslužuje i da se svaki oblik ibadeta čini samo Allahu.
Allah nas je stvorio radi ibadeta i ako Bog da samo njemu činimo ibadet do smrti.
Nikome drugome sem njemu.
Odričemo se svega što se suprostavlja tome i to je definicija tewhida ili pojašnjenje tewhida.
To je ono zbog čega smo stvoreni.
Suprotno tome je širk veliki koji uništava tewhid. A to je potvrđivanje nekome sem' Allaha makar jedne osobine savršenstva ili makar jedan od dijelova gospodarstva ili nešto od Allahova prava tj. da se ibadet ne do Allah učini nekome sem Allahu.
To je veliki širk koji izvodi iz vjere.
Postoje stvari i Allah je tako iz svoje mudrosti htio da se neke stvari nazvane širkom, jer ima u njemu nešto od elemenata ili oblika širka, a da ne izvode te stvari iz vjere.
To se zove mali širk i on može biti u ubjeđenju, riječima ili djelu.
Šejh ovdje počinje sa nekoliko poglavlja koje su vezane za mali širk u ubjeđenju ili kako se to može reći na našem jeziku SUJEVJERJE.
Šta je to sujevjerje i kako šerijat gleda na to?
Sujevjerje u šerijatskom smislu znači vjerovanje da nešto šteti ili koristi prije svega da donosi korist bez postojanja valjanog dokaza.
Valjani dokaz je ili šerijatski dokaz ( ajet, hadis) ili naučni dokaz.
Dakle moraš znati da postoji veza između te stvari i onoga što ti vjeruješ da ona proizvodi ili uzrokuje.
Dakle širk u ubjeđenju biva širk vezano za uzroke.
Svako vjerovanje da je neka stvar uzrok nečega bez posjedovanja šerijatskog ili naučnog dokaza je širk mali u ubjeđenju.
Vjerovanja da kad mačka pređe preko puta da to donosi nesreću.
Za to nemamo dokaz u Kur'anu, nemamo dokaz u Sunnetu.
Za to nemamo nikakvog dokaza praktičnog stvarnog i to spada u sujevjerje koje je širk.
Vjerovanje da ti nekakav zapis, hamajlija mogu koristiti samo zato što se tu nalaze ajeti ili dove.
Ima isti u potpunosti propis kao i ova stvar.
Zašto?
Nemamo ni ajeta ni hadisa koji to potvrđuju niti medicina ili neka druga nauka mogu dokazati vezu između kačanja te stvari.
Paženje na mali širk i izbjegavanje istog čuva čovjeka od upadanja u veliki širk
Kad se insan odgoji na opasnosti malog širka i kad shvati njegovu opasnost i istrenira se da ga ostavi on će svakako biti daleko od velikog širka.
Pa je to jedan od razloga zašto je šejh počeo sa ovim stvarima.
Učenjaci spominju druge razloge, a dovoljno je ovo.
Zašto je kačanje hamajlije najčešće mali širk?
Zato što ljudi vjeruju da je Allah tako dao.
Da je to samo uzrok i sebeb.
Zato je osnova da je to mali.
Međutim ako bi čovjek vjerovao da to samo djeluje onda je veliki širk.
Onda je potvrdio gospodara pored Allaha.
Imaju nekakve stvari, nekakvo kamenje za energiju gdje ljudi koji ne vjeruju u Boga često tvrde da su ateisti i tvrde da ona sama od sebe djeluju.
Da donose sreću.
Da pune energijom.
Nosaju po rukama.
Dakle nije to zamišljeno ali se rijetko dešava.
Postoje stvari gdje ljudi sebi zakucaju potkovicu i smatraju da ona lično donosi sreću ili čuvaju nekakve stvari pod jastukom.
Allah je zaštitnik i On nam je dovoljan
Allah je dovoljan tj da te On lično zaštiti od nečega , da te spriječi nekog belaja za kojeg nisi ni znao da je bio i koji je trebao da te zadesi ili da ga u potpunosti otkloni ili ako je već dao neke stvari, Allahovi propisi njegovi koje je on već dao, da tražiš od Allaha da djeluju.
Kad piješ tabletu kažeš Allahu moj izliječi me i daj da djeluje.
Ne da se osloniš na nju kažeš popio sam je i proći će.
Neće proći.
Ima ljudi ne prođe ih.
Obična glavobolja ne prođe.
Jer nije tableta ta koja liječi nego je Allah taj koji liječi.
Preko lijeka kojeg daje.
Kad hoće da da lijek djeluje, kad hoće da da lijek ne djeluje i ti tu ništa ne možeš učiniti.
Zato se srce veže za Allaha i na njega oslanja.
Dovoljan je Allah i na njega se oslanja u svim stvarima.
Allah liječi a mi uzimamo sebebe (uzroke)
Kur'anom se liječimo i dovom se liječimo i lijek koristimo.
Kad sve to uzmemo ne mislimo da smo završili i da ćemo sutra osvanuti izliječeni, jer smo uzeli sebeb.
Nego vjerujemo da kad Allah da onda djeluje a ako htjedne nekoga da iskuša onda ne djeluje i neće djelovati osim ako Allah dozvoli.
Zatim ponovo svoje ubjeđenje i srce za Allaha vežemo.
