Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu, Savršenom Gospodaru Svih svjetova. Allah je Savršen u svemu pa hvalu zaslužuje na svemu, i Allah svt iz svog Savršenstva određuje i propisuje, i zabranjuje i naređuje, pa na svemu što nam od Njega dolazi i što o Njemu znamo, moramo da Ga hvalimo i možemo samo da Mu zahvalimo, od njeg pomoc oprost i uputu tražimo, bez Njega ništa učinit' ne možemo, a sa Svemogućim nema nemogućeg. Ako nam ne oprosti kaznu smo zaslužili a Njegova milost je pretekla Njegovu srdžbu i on voli da prašta, pa je na nama da oprosta stalno tražimo. Koga Allah uputi na Pravi put tome nema zablude, a koga Allah pravedno u zabludi ostavi tome nema ni pomagača ni upućivača, ni usrećivača niti iz džehenema izbavljivača. Zato, svjedočimo da nema drugog Boga sem Allaha, Jedini je nema sudruga i da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob najbolji i Njegov Poslanik posljednji.
A zatim…
Poglavlje o tome šta je došlo tj preneseno po pitanju prinošenja žrtve ili klanja nekome sem Allahu subhanehu we te 'ala
Poglavlje o tome šta je došlo ili preneseno od šerijatskih tekstova i Allahog suda prema onome ko to radi.
Po pitanju prinošenja žrtve nekome sem Allahu. Prinošenje žrtve po definiciji je ispuštanje krvi oštrim predmetom spominjući ime onoga veličanstvenoga Allaha subhanehu we te 'ala s ciljem približavanja Allahu i to je ono što je ibadet a postoji više oblika klanja životinje.
Neki to rade s ciljem ibadeta, neki to rade s ciljem ibadeta ali ne Allahu pa time u širk padnu, neki to rade iz adeta zato što je to dozvoljeno kao što čovjek zakolje hajvana kokoš i tako dalje za radi mesa, neki to radi radi posebnih prigoda koje su dozvoljene a neki to rade zbog specijalnih prigoda koje su novotarske i izmišljenje. Tako i prinošenje žrtve može biti ibadet i sevap, može biti suprotno tome širk veliki, može biti u nekim situacijama mali širk. Može biti dozvoljena stvar, može biti zabranjena stvar novotarija.
Namaz moj i kurban moj i život moj i smrt moja pripadaju samo Allahu Gospodaru svih svjetova
Dakle namaz moj i kurban moj i život moj i smrt moja pripadaju samo Allahu Gospodaru svih svjetova. Pa Allah ovdje veže i poredi 2 posebna ibadeta i veži ih za sve ono što čini čovjeka čovjekom a to je život na dunjaluku i život vječni na ahiretu. Izdvaja dva ibadeta koja su posebno draga i naređuje poslaniku sallallahu alejhi we sellem nakon što su mušrici vidjevši ga kako klanja pred Kabom optužili ga kako se pretvara da kaže ‘’Inne'' - zaista namaz moj, sav namaz moj i kurban moj i cijeli život moj. Prvo život koji sam dobio i dobio sam ga od Allaha i on Allahu pripada. Drugo sve ono što sam u životu uradio od ibadeta pored namaza i kurbana radim samo Allahu subhanehu we te 'ala i treće dakle govori i prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i sve ono što ću ako Bog da raditi u životu biće samo lillahi rabbil 'alemin.
Mi smo Allahovi robovi
Mi smo Allahovi robovi. Ne možemo trepnuti bez Allaha subhanehu we te 'ala. Stvorio nas je i nije nas pitao kad ćemo ili hoćemo li biti i u kojem ćemo se vijeku roditi. Usmrtiće nas kad on hoće a ne kad mi budemo htjeli. Proživjeće nas kad on bude htio. U kaburu ima život stvarni život kojeg duša i tijelo osjećaju. Ono tijelo koje u prah pretvoreno ono osjeća bolove i zato će biti udareno čekićem. Tijelo onoga kojeg su životinje pojele također osjeća bolove kad bude pitano u kaburu u zagrobnom životu itd.
Duša osjeća. Proživjeće nas kad On bude htio na Sudnjem danu. Pitaće nas bez prava na žalbu i presudiće nam. Ti si rob a rob je onaj koji sluša šta mu se kaže bez pogovora to izvršava. Zato Allah spominje poslanika kao roba i naziva ga robom u najčestijim situacijama.
Svaki od ovih dersova ima za cilj da potvrdi da je neka stvar ibadet pa iz toga zaključujemo da je obavezno da se čini samo Allahu i da je njego činjenje nekome drugome sem Allahu širk i da ukaže ukoliko ima nekih ibadeta odnosno nekih djela koji nekad mogu biti ibadet, nekad mogu biti dozvoljena stvar, nekad može biti haram a nekad može biti širk i da musliman nauči da nije svaka slika ibadeta ili širka- širk pa da ne požuruje slučajno i da ne uprlja svoje srce prije svog jezika tako što će za muslimana koji čini nekakvu novotariju koja izgleda kao širk reći da je mušrik.
Nego da nauči šta je tewhid a šta je širk da prije svega sebe čuva i da bude obazriv i pažljiv pri sudu o drugim ljudima.
Da se ne petlja u ono što ne zna i ne smije i gdje mu nije mjesto.Drugo ako mu djeluje jasno ili ako govori da govori s znanjem.Kaže klanjaj se samo Gospodaru, moli se svome gospodaru i kurban kolji svome Gospodaru, prinosi žrtvu svome Gospodaru i to je druga naredba u Kur'anu gdje Allah naređuje i poziva da se kurban kolje i da se to njemu čini.Onaj koga usmjeri i koji to učini da bi se približio nekome sem Allahu subhanehu we te 'ala pa njemu zakolje kurban ili njegovo ime spomene pri klanju kurbana taj je učinio širk ili u ibadetu ili u rububijetu.
Kako sad to?
Oba slučaja su ibadet ali ima jedan slučaj a to je musliman kad po pravilu kolje kurban ili kad kolje meso za sebe da bi meso bilo halal mora da ispuni 3 glava uvjeta a to je da ga zakolje musliman, da ga zakolje tj da pusti krv nekim oštrim predmetom, da taj koji to radi bude musliman onako kako treba i da pri tome spomene Allahovo ime.
Allah je dozvolio meso sljedbenika knjige židova i kršćana a ne drugih zato što su oni klali u to doba govorili u ime Boga u ime Gospodara i složni su učenjaci kad bi kršćanin rekao u ime Isusa da njegovo meso nije halal bez obzira što je kršćanin i to ulema spominje u knjigama tewhida pojašnjavajući ali ako kršćanin ne spominje nikakvo ime i samo zakolje njegovo meso je halal.
Ako je kršćanin koji se drži svoje vjere ne po imenu kršćanin a u suštini ateista, komunista ili nešto drugo.
A da bi nešto bilo ibadet sevap a ovo je samo da bi meso bilo halal onda mora da nijjeti da se time približava Allahu i mora da taj postupak bude propisan šerijatom prije svega . Pa ako uvedemo da se kolje kurban svakog prvog u mjesecu Allahu subhanehu we te 'ala za to nemamo sevap, možda možemo napraviti ćevap ali ćemo sigurno imati grijeh. Što?
Zato što takav postupak u šerijatu nije propisan. Nije širk jer se molimo Allahu. Bismillah, musliman zakolje i kaže Bismillah u ime Allaha i hoće sevap u ime Allaha ali je uveo nešto što nije bilo propisano. Obavezao nekoga ili ga potstakao na nešto što nije šerijatom propisano pa je upao u novotariju. Ako mu pak treba mesa kaže za sebe da je veliki mesožder pa uzme i kupi i zakolje sebi i kaže bismillah i Allahu Ekber i zakolje fino kako je propisano i jede to se smatra dozvoljenom stvari.
Ako to radi radi akike ili radi kurbana ili radi hadža onda se to smatra ibadetom jer je tad Allah naredio i propisao.
Pa tad klanje kurbana biva ibadet.U prvom slučaju klanje životinje biva dozvoljena stvar. U onome prije njega novotarija zabranjena stvar i tih novotarija ima puno. Jedna od njih je da određeni narodi imaju običaj da jedan predsjednik ili kralj koga oni puno poštuju naiđe pored njihova mjesta pa oni njemu zakolju kurban. Ne njemu da se približe nego da oni njemu kažu da im je drago što je on došao. Ako bi se njemu približavali to bi bio širk. Ali je to običaj da se zakolju volovi, kolje se svašta nešto i rasipa se meso da pokažu svi i njemu bude drago. Pa on kaže mašallah kako me vole i poštuju.
