Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu, Savršenom Gospodaru svih svjetova. Allaha, subhanehu ve te'ala hvalimo na svemu, jer Allah je savršen u svemu i Njemu zahvaljujemo na svemu, jer Savršen je nepogrešiv u svom upravljanju, iskušavanju, nagrađivanju, kažnjavanju. Od Njeg' pomoć, oprost i Uputu tražimo, koga Allah uputi na Pravi put tome nema zablude, koga Allah pravedno u zabludi ostavi tome nema ni pomagača ni upućivača. Zato sebi spasa u Allahovom zadovoljstvu tražimo, a njega postižemo samo na jedan način, tako što svjedočimo srcem, jezikom i djelima sve dok živimo, da nema drugog Boga sem Allaha, Jedini je i nema sudruga i da je Muhammed ,sallallahu alejhi ve selleme, Allahov rob najbolji i Njegov Poslanik posljednji, a zatim…
Nastavljamo sa učenjem i podučavanjem ispravnog temeljnog islamskog vjerovanja jer zaista od toga nema boljeg zanimanja, pa kažemo uz Allahovu pomoć: Allah je Savršeni Gospodar koji jedini zaslužuje da bude obožavan. Allah, subhanehu ve te'ala, je Savršen bez mahane, bez manjkavosti, bez ikakve sa stvorenjima sličnosti. Allah, subhanehu ve te'ala je opisan potpunim osobinama i nazvao se najljepšim imenima koja ukazuju na te osobine. Allah, subhanehu ve te'ala iz svog i zbog svog Savršenstva je Gospodar, a Gospodar je kao što smo naučili ili se zadnji puta, prije ders ili dva podsjetili, posljednji put podsjetili, onaj Koji određuje sudbinu, koji stvara, koji posjeduje ono što ej stvorio, koji održava/upravlja i koji je sve to s razlogom stvorio, uradio, na kraju će svima da presudi: nagradi ili kazni, i to samo Allah, subhanehu ve te'ala posjeduje i to samo Allah čini, samo je Allah istinski Gospodar! To je pravi Gospodar, a postoje ograničeni Gospodari u smislu vlasnik, ili upravitelj ili onoliko koliko jeste, koliko mu je Allah dao od emaneta ili mogućnosti, on time, može se reći jezički, gospodari – ali to nije pravo Gospodarstvo. Suština vjerovanja u Gospodara je vjerovanje da On posjeduje sve. Pa onda ostalo što proizilazi. Da Stvoritelj sve posjeduje, pa sve što ti treba samo od Njega možeš očekivati, od Njega tražiti, na Njega se osloniti, Njega za to moliti, sve čega se bojiš samo te On može sačuvati, samo se Njega zbog toga moraš bojati, plašiti, i od Njega zaštitu tražiti i kod Njega se skloniti jer ništa se ne dešava u Njegovoj vlasti bez Njegove volje i dozvole, bez Njegove odredbe i pokretanja. A, vjerovanje u Savršenstvo Gospodara svjetova tjera čovjeka na beskrajnu ljubav prema onome ko mahane nema, na beskrajno, potpuno veličanje samo Njega i poniznost pred Njim. Ako uzmemo uz to Gospodarstvo, koje na osnovu onoga što sam maloprije rekao također podrazumijeva da, sve što imamo dobro Allah nam je dao – i On nam može uzeti, i On nam može povećati.
Tabela sadržaja [Prikaži]
Svako stvorenje ukazuje na Stvoritelja
Svako stvorenje ukazuje na Stvoritelja i ukazuje na neku od osobina Stvoritelja i o tome smo govorili prošli put. I zanimljivo je kao što kaže šejh Tarifi da, oni koji se smatraju ateistima i tome sličnim grupacijama, smatraju da ne može ni jedna država kako treba biti, opstati, napredovati, a da nema upravitelja, da nema nekog na vrhu ko je sposoban, ko je u stanju, ko to sve treba da vodi i nadzire, osmisli kako treba i ostael stvari, a smatraju da ovaj kosmos, ovako skladno uređen, opstoji sam o sebi – i to iz nereda nastao, što je još gore, i ovako se fino složio. Nakon što je šejh spomenuo dokaze kojima je cilj da se nevjernik uvjeri, a vjernik poveća vjerovanje u to da Allah ima i postoji i da je Savršen, a zatim spomenuo nešto od Njegovog Gospodarstva, prelazi na onu glavnu stvar – bez koje vjerovanje nije vjerovanje i ne vjeruje kako treba u Boga i Allah kao istinski Bog, jedini, ne priznaje vjerovanje osim onome ko vjeruje da, a vjerovanje je ubjeđenje, riječ i djelo, ne samo vjerovanje srcem, nego da to kasnije i potvrdi djelima, osim onome ko vjeruje da Bog ima i postoji, da je, naravno Jedan, da je On savršen, da je On Gospodar i da zbog svega ovoga samo On ibadet zaslužuje. Pa Mu se pravi vjernik pokori ibadetom, i ibadete ne čini nikome drugom sem Njemu, u protivnom – Allah ga naziva u Kur'anu, i Poslanik, alejhisselam u hadisu, i tokom svog života cijelog se borio protiv takvih, naziva ih mušricima bez obzira što oni vjeruju da Bog ima i postoji, i da je Savršen i da je Gospodar, ali nisu potvrdili Allahu, subhanehu ve te'ala, isključivo pravo na ibadet. Zato šejh nakon što je spomenuo dokaze ili nešto od dokaza, kaže sljedeću rečenicu: „Gospodar, istinski Gospodar je ujedno i Božanstvo“ ili „Jedino Gospodar zaslužuje da bude Božanstvo“ – Pravi Gospodar, istinski Gospodar, onih 5 stvari koje posjeduje: sudbinu, stvaranje, posjedovanje, upravljanje i nagrađivanje ili kažnjavanje, samo On je istinski Gospodar, taj istinski Bog – tj. zaslužuje ibadet, upravo zbog onoga što sam maloprije rekao. Ibadetom mi tražimo dobro, izbjegavamo zlo. Allah, subhanehu ve te'ala, sve posjeduje. A ne bi Allah mogao ni sve dati, ni sve uskratiti niti znati šta smo mi uradili, šta nismo, jesmo li bili iskreni ili nismo, kad smo pogriješili kad nismo, da ne posjeduje Savršene i potpune osobine, od Moći, snage, znanja, vida, sluha i drugih osobina. Pa, onaj ko je Savršen on je jedini Gospodar, a onaj koji je Gospodar podrazumijeva se da je Savršen, a Savršeni Gospodar jedino zaslućžuje da bude obožavan, jedino je dostojan obožavanja i jedino se mora obožavati. Jer Savršen kad te je stvorio – stvorio te je sa svrhom, Savršen ne radi ništa bezveze, onako, i objavio je svrhu, obznanio je svrhu, maloprije sam citirao Ajet, da ga obožavamo, da Mu ibadet činimo, i samo On smije i mora da bude obožavan.
Allah opskrbu daje!
Kaže Allah Uzvišeni, između ostalog spominje da nam je s neba spustio kišu a da pomoću nje imamo raznorazne plodove koji su naša opskrba, pa najbitnija stvar od ove je da je Allah taj koji opskrbljuje, da je Allah odredio opskrbu, i nafaka je propisana, i kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Neće niko umrijeti dok ne pojede svoju nafaku. U drugom jhadisu kaže: nafaka čovjeka traži kao što ga traži smrt. Allah je poslao da te traži i mi se s njom srećemo, nekad u svojoj kući nekad negdje vani, nađeš je gdje nađeš, a nađeš je samo tamo gdje je određena, i tražiš i ne nađeš, što? – Zato što tu nije određena! Nafaka, ili osnova nafake, je kiša koja dolazi s neba, koju je Allah, subhanehu ve te'ala, dao kao blagodat, i sam cijeli taj proces je još jedno od čuda Božiujeg stvaranja, koje čovjek kad spozna i razmisli o tome, neminovno mu se poveća i ubjeđenje i strahopoštovanje prema Allahu, subhanehu ve te'ala, samim tim poniznost i veličanje, i poveća mu se ljubav prema Gospodaru, koji je sve to iz milosti prema nama odredio, i dao, i stvorio.
Kaže: „Nemojte Mu nikog ravnim smatrati, nemojte Mu nikog pridruživati, a vi već znate“ Kako se Allahu neko može ravnim smatrati kad mi već znamo da Allahu niko ravan nije. Je l' ovo kontradiktorno ili je baš u skladu? I kako pojasniti? Ima li iko na Zemlji da vjeruje da postoje 2 identična Boga, ako ima dajte mi ime i prezime da čujem, u kojem dijelu je to spomenuo? Kažu učenjaci da nema niti će biti, može neko lupit nešto, jer Allah kad kaže da niko nije dostojan i niko nema Njegovo ime, s pravom, naš'o se neki lik, čovo, i namjerno sebi predio ime da pokaže da ima sad, nije to poenta. Nisi ti razumio uopšte poruku. Ali osnova je da ne postoji čovjek koji vjeruje i ne postoje sekta i religija koja vjeruje da postoje dva identična Boga, uvijek ima jedan glavni i drugi pomagači ili ima bog dobra koji je u pravu, koji je bolji i glavni, koji će kasnije po njihovom vjerovanju pobijediti, ima neki drugi koji se odmetnuo pa se bori s njim, tipa bog tame itd, koji se s njim hrve pa će na kraju opet ovaj prvi da pobijedi. Poenta je da svi ljudi koji vjeruju ne mogu da iščupaju iz fitre ono što je usađeno da postoji samo jedan jedini Bog, pravi! Neki ga zovu vrhunski Bog, glavni Bog, prvi Bog, itd, ali uvijek On je iznad, u njihovom vjerovanju, u odnosu na ostale koje im pripisuju. Pa kako može Allah zabraniti nešto što je nemoguće, što niko ne vjeruje? Kako se neko pridruži Bogu? (razgovor o pitanju) Šta je poenta kod širka? U bilo čemu da Boga, znamo da niko neće reći imaju dva identična Boga, ima neko stovrio dao mi život, on će me proživjet pored Boga, na svoj neki sudnji dan, na njegovoj ja zemlji živim, ne živim na ovoj, to niko ne misli. Nego, ako jednoj osobini, jednom imenu, jednom djelu, bilo kojem ibadetu, uporediš nekog s Bogom, tako što smatraš da ima neko što sve zna, sve vidi, sve čuje, daje nafaku, daje život, daje smrt, bilo šta od ovoga – ne sve ovo, ko zaslužuje da mu se kurban kolje, da mu se zavjetuje, da mu se glava šiša samo iz poniznosti, da se zikri, da mu se klanja, bilo koji ibadet – ti si ga ili taj koji to vjeruje je sebi napravio lažnog boga i u poredio je njega sa Allahom u tom pitanju.
Islam, iman, ihsan…
Zato šejh prelazi nakon toga na pojašnjavanje šta je to ibadet. Pa kaže: 'Ve envalu 'ibadeti deti emerallahu biha mislul islami vel imani vel ihsani ve min du'a vel havf.' Kaže: 'A od vrsta ibadeta koje je Allah subhanehu ve te'ala zabranio, to su stvari poput islama, imana, ihsana, spominje sve dijelove vjere, sve ono što je od vjere.' Jer Poslanik s.a.v.s. nas je obavijestio kroz događaj kojeg je Allah odredio da Džibril dođe pa da pita pa da on odgovori pa da mi svi imamo tu spoznaju da se islam kao vjera sa svim svojim naredbama i zabranama i svim svojim obavijestima koje su osnova dijeli na tri stepena: islam - onaj minimalni; iman - onaj jači, bolji; i ihsan- onaj potpuni. Također kad se spominju islam i iman istovremeno onda islam podrazumijeva vanjštinu, a iman podrazumijeva nutrinu. A ihsan podrazumijeva maximum u obome, da budeš najbolji, kvalitetan u tome, da imaš najbolje ubjeđenje i najbolja djela. Pa šejh prvo spominje te tri stvari. Hoće reći nema nijednog bogogulnog djela, nema ništa da je Allah naredio ili pohvalnim učinio ili da je Allah zabranio pa zbog njega izbjegavajući kaznu da ga ostavljaš, a da se ne smatra ibadetom. Ostavljanje harama je ibadet, zato što izbjegavaš Božiju kaznu i činjenje pohvalnih i naređenih stvari je ibadet. To su ibadeti. Zato šejh kaže: islam iman i ihsan. Dakle vanjska vjera i unutarnje vjerovanje i minimalno i osrednje i maximalno vjerovanje, sve što spada u vjerovanje. A rekli smo da je vjerovanje ubjeđenje, riječi i djela u sve što je Allah objavio u Kur'anu i sunnetu. Sve što spada u vjerovanje je ibadet.
A zatim spominje pojedinačne primjere i kaže: dova, strah, nada, oslonac, nada sa traženjem, nada koju prati djelo, strah kojeg prati djelo, skrušenost, strahoveličanje (uzeli smo jednu novu riječ), pokorno ili ponizno Allahu vraćanje u grijesima, traženje pomoći, traženje zaštite, vapaj upomoć, prinošenje žrtve, zavjetovanje i ostale vidove ibadeta. Nije spomenuo više od ovoga što je naveo jer cilj je da spomene primjer. Kad smo radili ovo na fakultetu, ja sam pitao šejha: 'Ima li negdje da su pobrojani svi ibadeti?' Najbolje bi bilo tako - naučiš sve i znaš. I ko god šta od toga učini nekom pored Allaha taj se smatra onim s čim se smatra. Spomenut ćemo kasnije s dokazima. I znaš da sve to moraš činiti samo Allahu. Kaže šejh: 'Nema i nemoguće je to. Jer to podrazumijeva vjeru cijelu. Nego imaju pravila kako prepoznati ibadete, imaju definicije ibadeta. Pa da ne bi ulazili u razne definicije druge, ja sam vam praktično ilk detaljnije pojasnio šta je suština ibadeta, dva tri put večeras ponovio. Šejhul Islam je najbolje definisao ibadete, najopširnije, najobuhvatnije kad je rekao: ' Ibadet je sve ono što Allah voli i s čim je zadovoljan od riječi i djela javnih i tajnih.' Kako znamo da Allah nešto voli? Zato što je to naredio. Ako znam da je s tim istim dotičnim djelom zadovoljan, zato što je nagradu za to pripremio. Pa kad god Allah traži od nas da nešto uradimo, bilo naredbom ili pohvalno znači Allah to voli i to je ibadet. Kad kaže obavljaj namaz - farz , to je ibadet. Nafile - i to je ibadet.
„Mesdžidi su Allaha radi“
Šta je mesdžid? – Mjesto gdje se klanja (brat odgovara), - Mjesto gdje se klanja? To je jedno značenje mesdžida na osnovu hadisa vjerodostojnog kod Buharije i Muslima. Mesdžid je mesdžid, je l' tako? Džamija. Kuća. Mjesto. Mesdžid isto tako u ar. Jeziku su dijelovi na kojima se sedžda čini: čelo, šake, koljena i vrhovi prstiju. I sve ovo spada, nije Allah ovdje rekao koji mesdžid, Allahove kuće, džamije, mesdžidi, se prave da bi se Allah obožavao. Sve što u njima radiš – Allahu radiš, isto vani to što radiš u njima, ne smiješ radit nikom pored Allaha. To je jedan aspekt, drugi- tvoje dijelove tijela, koje Allah traži od tebe da spuštaš njemu na sedždu, i ostale dijelove kojima se pregibaš – Allah stvorio da bi Njemu padao na sedždu, da bi se Njemu molio, pa nemoj taj jezik da upotrijebiš da traži od nekog drugog ono što samo Allah može dati, nemoj čelo spuštati nekome drugom i ostale vrste, i na kraju krajeva ono gdje ti padneš, gdje se ti moliš, gdje staneš kad klanjaš, bez obzira koliko tvoja stopala zauzimala, prostor na kojem se moliš, bilo džamija ili vani, jer mi muslimani se možemo moliti bilo gdje, isto tako na osnovu istog hadisa. Prostor na kojem se molimo također se zove mesdžid: „Učinjena mi je Zemlja (cijela) mesdžidom i čistom.“, ako nema vode može tejemum od bilo koje zemlje i ako nema džamije i nema serdžade, gdje god stanem na Allahovoj zemlji meni je namaz ispravan. Pa, Allah ovim poručuje, sve što je ibadet, Allahu se samo čini. I svaka kuća koja je pravljena za ibadet i ono što se u njoj čini Allahu, samo se Allahu čini tu i na drugom mjestu, i sve gdje bi ti naumpalo da nekome činiš ibadet, ostalo je mesdžid, nije samo džamija, Allahu se čini. I sve ono čime bi ti mogao da učiniš ibadet, Allah ti je stvorio da se samo Njemu čini. Znači, hoćeš širk da činiš? Bujrum, na nekoj drugoj zemlji koja nije Allahova, nekim drugim tijelom koje nije Allah stvorio da bi se Njemu činilo. Pa, ako možeš radi. I možemo ovdje dodati i nekim ibadetom koji nije Allah propisao, jer Allah je u ajetu propisao da se Njemu čini, nije propisao da bi se nekome drugom činilo. Pa u riječima „Mesdžidi su Allaha radi“ ili „Mesdžidi su Allahovi“ je dokaz da su mesdžidi građeni da bi se Allahu ibadet činio i da se ne smije nikom drugom sem Njega, i nemoguće je činiti, i nije ispravan ibadet, i nedozvoljeno je, i nemoguće, i nelogično, i nema koristi, neće ti niko dati, odazvati se. (nejasno)... a još više potvrda u drugom dijelu rečenice: „Ne molite se pored Allaha zato nikome!“ nemaš čim se molit kad je tijelo Allah stvorio da se Njemu moliš, nemaš se gdje moliti i nemaš se kako moliti i nemaš se zašto moliti, samo ti se Allah može odazvati. Tako da propada sve ono za šta se vežu oni koji usmjeravaju ibadet nekome sem Allahu, subhanehu ve te'ala. Zato šejh kaže dalje, a na ovom se braćo složila ulema, ovo nije mišljenje nekog šejha, nekog autora, kaže: „Ko usmjeri bilo šta od ibadeta nekome osim Allahu, on je mušrik kafir!“ Da ne bi neko mislio neki mušrik koji nije to, preneseno mali širk veliki, mali kufr, on je mušrik i kafir istovremeno. Bilo koji ibadet da insan učini. Braćo moja ovdje govorimo o kufru a ne o tekfiru, iz dva razloga: prvo, zato što tekfir ima dva pravila – to je moj sud o nekome i on ima svoje uvjete, drugo – protekfirio ja nekoga ili ne, s pravom ili bez prava, njegovo stanje kod Allaha je jednako, jedinstveno, prije ili poslije, znači ako je mu'min ostaje mu'min, džaba što ga ja tekfirim, i on ako je kafir – a ja ga ne tekfirim, on ostaje kafir kod Allaha, subhanehu ve te'ala, mi ovdje govorimo o stanju čovjeka. Onaj braćo moja ko sebi dopusti da učini ibadet nekome pored Allaha, on je automatski izašao iz vjere. Mogu ja ne znati za to, mogu ja za njim klanjati cijeli život, mogu ja za njega doviti ostatak života, ako umre prije mene, ali on je kod Allaha kafir – zato što se moli nekome pored Njega. Isto tako, s druge strane, kad insan bespravno protekfiri nekoga a on nije takav – on je kod Allaha musliman a ovaj je grešnik što je uradio to.
Ko su mušrici, kafiri?
Tako da ovdje pričamo o propisu, o stanju čovjeka, ko usmjerava neki ibadet nekom sem Allahu – on je mušrik kafir. Mušrik zato što je procenat Allahovog prava usmjerio nekome drugome, a širk je procenat inače u jeziku, saučešće, ne mora biti je li pola pola, nego bilo šta dvojica kad imaju udio u nečemu, 99% ima jedan, drugi ima 1% - oni su šurekaa, saučesnici, sudruzi, tako se kaže. Znači jedan je šerik drugome, i to zajedno se zove širk ili firma kod nas kažu, odnosno ima to svoje nazive. Kaže, on je mušrik. Što je mušrik? Usmjerio je nešto od Allahovog prava nekome drugome pa ga u tom procentu učinio jednakim, ravnim Allahu – i to je širk. Smatra da Allah zaslužuje svu dovu i da ima još jedan zaslužuje dovu, pa ga samo u dovi digao na stepen Allaha, neuzubillah. A što je kafir? Ne samo to svaki mušrik je kafir, nego istovremeno je kafir (nevjernik), nevezano zato što je mušrik. Zato što je, braćo moja, zanevjerovao u to da Allah sav ibadet zaslužuje i konkretno po tom pitanju oduzeo od Allaha, negirao Allahu pravo na taj ibadet, onu količinu koju je usmjerio nekome sem Allahu, toliko on ne vjeruje da to pripada Allahu. Vidite koliko je nevjernik u Allaha, subhanehu ve te'ala. A dokaz za to su kaže riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: „Ko se bude molio nekome sa Allahom, ko bude molio sa Allahom ili pored Allaha mi prevodimo, drugog boga, Allah kaže sa Allahom, ljudi se tako mole – mole Allaha i još nekog drugog, ko bude molio drugog boga, a bog je svaki onaj kojem se ibadet usmjerava, mora biti istinski – a nema osim Allaha istinskog, za što nema pravog dokaza, i ne postoji dokaz niti se može izmisliti i naći, da neko pored Allaha ibadet zaslužuje, jer nema Savršenog, nema Gospodara. „Ko se bude molio sa Allahom drugom bogu za što nema dokaza, polagaće račun pred svojim Gospodarom!“ A ne pred njim, a zaitm Allah završava ajet, a ovi završetci tumače značenje ajeta ili propis: „Neće uspjeti nevjernici!“ Znači, kad bude polagao račun neće ga položiti zato što je nevjernik. Pa je ovo dokaz da onaj ko se moli nekom pored Allaha biva nevjernik i da će propasti na Sudnjem Danu.
Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas uputi na Pravi Put i učvrsti na njemu i usmrti, onako i onakve i onda kad je s nama i kako je s nama zadovoljan, molim Allaha da nas proživi sa onim s kojima je zadovoljan, da nas sačuva Njegove srdžbe, kazne i onoga što tome vodi. Molim Allaha da nas uputi da, dok živimo, Allaha radi, sebi i drugima dobro činimo, a kad preselimo da smrtne muke budu zadnje bolne muke koje u životu osjetimo vječnom. Amin, velhamdulillahi rabbi-l-'alemin.
