Došli smo do hadisa Muaza radijallahu anhu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svoja dva sahiha da je rekao: ''Jahao sam iza Poslanika sallallahu alejhi we selleme na magarcu pa me je upitao: O Muaze znaš li šta je pravo Allaha kod ljudi i pravo ljudi kod Allaha? Rekao sam mu: Allah i njegov poslanik najbolje znaju, pa je rekao pravo Allaha kod ljudi je da ga obožavaju i da mu širka nekako ne čine, a pravo ljudi kod Allaha je da ne kažnjava i ne kazni nikako onoga ko mi nikako širka ne čini.
Upitao sam: o Allahov poslaniče da li da obradujem ljude, da obavjestim ljude o tome pa da ih obradujem? Kaže nemoj da ih obraduješ kako se ne bi na to oslonili.'' Pa je Muaz kako je došlo u drugom rivajetu Muaz radijallahu anhu kad su nastupile njegove smrtne muke i kad je vjerovao da se njegov život završio iz straha da ne bude od onih za koje je poslanik sallallahu alejhi we selleme rekao: ''Ko bude sakrio znanje na dunjaluku, Allah će ga zauzdati uzdama od Džehenemske vatre na ahiretu'', da bi izbjegao grijeh i skrivanje znanja i da bi prenio nešto što drugi nisu prenosili rekao je dođite da vas obavjestim šta sam čuo od poslanika Muhammeda s.a.w.s pa je obavjestio u ovom hadisu i rekao da je Ebu Derda svjedok svega toga, pa je Ebu Derda rekao: Istinu je rekao moj brat.
Od osobina ehli-sunneta je da prilikom donošenja propisa skupe sve dokaze na tu temu, a zatim donose zaključak i propis
Jedna od karakterstika ehli sunneta wel džemata i njihovih glavnih osobina je da kad donose propis ili zaključak o nekom propisu Allahove vjere oni sakupe sve dokaze na tu temu pa onda izvlače zaključak i propis. Nisu ko novotari niti oni koji su brzopleti pa na osnovu jednog hadisa izvlače pravila i propise i grade menhedž. Bez obzira o kojem se menhedžu radilo i o kakvih se greškama govorilo. Pa i u ovoj situaciji bitno je sakupiti sve dokaze na jedno mjesto da bi pravilno razumjeli ovi hadisi i drugi.
Ovo je četvrto predavanje koje govori o uvodu u knjigu tewhida koja govori o temi obaveznost obožavanja Allaha i odricanja od obožavanja svega sem Njega, autor nije naslovio za uvodno poglavlje, nije stavio naslov a kad bi se stavljao onda bi tako otprilike značio, kažu islamski učenjaci.
Kad bismo uzeli samo ovaj hadis da ga analiziramo mogli bismo izvući nešto i pogoditi većinu i mogli bismo pogriješiti, jer islamski tekstovi, tekstovi Qurana i tekstovi sunneta i međusobno tekstovi Qurana i sunneta jedni druge upotpunjuju, jedni druge pojašnjavaju i jedni druge tumače, jedni druge ograničavaju i to ne znaju osim islamski učenjaci i ne mogu prenositi od njih osim islamski učenjaci koji su proveli vrijeme na koljenima pred ulemom.
Poniznost Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Veoma bitno da se shvati.. Kaže ''jahao sam za poslanikom sallallahu alejhi ve sellem na magarcu'', bilo je malo uvoda o tome prošlog puta, a govor i dokaz je poniznosti Allahova poslanika koji je najbolje stvorenje Allahovo, najbolji od svih ljudi, najbolji od svih poslanika.
Nije ga bilo sramota da jaše na magarcu i magarac je tad i sad bio nešto negativno jer su konji i deve bili popularniji i pozitivniji za korištenje. Nije ga bilo stid ni iz poniženja mu nije bilo da stavi dječaka sa sobom na magarca, da ga poveze sa sobom, da mu ukaže tu počast ko malom mladiću, da ga stavi sa sobom iz čega između ostalog ulema izvlači dokaz da je dozvoljeno jahati životinju, da je jašu više osoba ako to ona može podnijeti i gdje se vidi milost islama prema hajvanu jer je zabranjeno opteretiti životinju ono što ona ne može podnijeti.
Pa je poslanik koji je poslan kao milost svim svijetovima, nismo te poslali osim kao milost. Kome? Svim svjetovima! Htio i malom dječaku da kaže nešto od znanja i da mu povjeri nešto krupno, nešto što mu je rekao nemoj govoriti drugim ljudima. Pa mu je rekao o Muaze i upotrebio jednu od najboljih metoda podučavanja a to je postavljanje pitanja, da zagolica maštu onome. Mogao mu je odmah reći pravo Allaha kod ljudi je to, pravo ljudi kod Allaha je to i eto nek znaš. Ne! Nego mu je postavio pitanje, znaš li ti šta je Allahovo pravo kod ljudi, tj šta je obaveza ljudi prema Allahu i šta je pravo ljudi kod Allaha. Čime se Allah obavezao da uzvrati ljudima ako urade to i to. Pa je rekao Muaz koji je bio mlad, rekao je ono što samo velikani kažu i što je teško mnogim koji šire vjeru a kamoli onima koji samo praktikuju da kažu, rekao je ''ne znam'' samo boljim rječima, rekao je Allah i njegov poslanik najbolje znaju.
Allahovo pravo kod ljudi
Pravo Rabba kod robova je kao što smo spomenuli u prvom dersu u samom početku, a to je da samo Njega obožavaju i da Mu nikoga ravnim ne smatraju, odnosno da mu nikakav širk ne čine i zato smo stvoreni kao što Allah kaže: ''Nisam stvorio džine i ljude osim da me obožavaju'' i to je prva i najveća obaveza vjernika i biće ponovo govora o tome.
Pravo ljudi kod Allaha
Pravo ljudi kod Allaha je da ne kazni nikoga ko mu širka ne čini.Da ne kazni nikoga ko mu širka ne čini, a širk se dijeli na veliki i mali. Veliki znači da činiš ibadet ili nešto od onoga što je posebno za Allaha, dakle da nešto od Allahovih osobina ili Njegovih djela, njegovog rububijeta tj njegovog gospodarstva kao što smo govorili ili nešto od bilo koje vrste pa makar i najmanjeg oblika ibadeta učiniš nekome pored Allaha u tom slučaju čovjek izlazi iz vjere i postoji širk kojeg je poslanik sallallahu alejhi ve sellem širkom a koji ne izvodi iz vjere, ali je to grijeh koji je opasniji od velikih grijeha, a to je da učiniš nešto od oblika širka ne sa namjenom ibadeta, dakle bez onih ruknova ibadeta, bez ljubavi, bez veličinja, bez straha, bez nade ili da na bilo koji način porediš Allaha sa stvorenjem ili stvorenje sa Allahom bez namjere, bilo da se to radi u ubjeđenju ili riječima ili djelima i oko toga će biti detaljno govor sa dokazima i primjerima kad stignemo ako Bog da do 4. poglavlja.
Primjeri malog širka
Primjer malog širka je da se čovjek uljepšava kad svoj namaz klanja kako bi ga ljudi pohvalili, kako je on veći abid. Primjer toga je da se čovjek zakune nekome sem Allahu, oca mi, majke mi itd. Kao što kažu. To su oblici malog širka, dakle djelo koje ne izvodi iz vjere, a koje djelo je opasnije od velikih grijeha i teže i mrže Allahu i veće na sudnjem danu od toga da npr čovjek pije alkohol, čini blud itd.
Primjeri malog širka su isto tako da tražiš bereketa tamo gdje ga nema. Pa da naprimjer namaz obavljaš kod kabura nekog dobrog čovjeka. Namaz činiš Allahu i njemu se približavaš i smatraš da je sevapnije tu klanjati nego na nekom drugom mjestu, pa ideš maksuz da tamo klanjaš, to je mali širk koji ne izvodi iz vjere, ali je težak grijeh. Allah od nas traži da ga ne izdjednačavamo sa bilo kim od stvorenja na bilo koji način. Da ne uzdižemo nikoga ni stvarno, ni prividno na nivo Allaha, subhanehu ve te'ala.
