Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, salavat i selam na poslanika njegova a zatim svjedočim da nema drugog boga koji zaslužuje da bude obožavan sem Allaha, subhanehu ve te’ala, i da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, Allahov rob i posljednji Njegov poslanik.
A zatim..
Da bi znao granicu gdje tačno neka stvar prestaje moraš znati, ili lijepo je znati gdje druga počinje. S ciljem da insan čuva svoj tewhid.
Nakon što je objasnio šta je tewhid i objasnio nagradu za tewhid i strah od širka, šta je širk, opasnost od širka, obaveznost pozivanja u tewhid - da je to prva i najveća obaveza kad je u pitanju pozivanje i najvrednija stvar. Kaže šta sve spada u tewhid da ne bi neko došao i rekao kao što kažu nisam ja mušrik ja se klanjam Allahu subhanehu ve te'ala.
Ja odem samo šejhu pa onako ponizno i skrušeno stanem kod njegovog kabura pa obrijem glavu nekad radi njega.
Nekad skinem kapu priđem polako i ponizno na kabur pa zakoljem kurban iz poštovanja prema njemu.
Nije to ibadet, pa ga onda zamolim da bude šefadžija Allahu za mene na Sudnjem danu, a ja nisam mušrik Bože sačuvaj.
Tabela sadržaja [Prikaži]
Zabrana širka se odnosi na sve ibadete
Nesretnik je shvatio i umislio nakon što je čuo i saznao da je činjenje ibadeta nekome sem Allahu širk, da se to odnosi samo na krupne ibadete, a ne da se odnosi na svaki oblik ibadeta. Onaj srčani onaj jezički i onaj tjelesni i da nema ni jednog ibadeta a da u sebi ne sadrži ove komponente. Nema veze između srca i organa u njemu.
Šejh ovdje napominje kako se sve može učiniti širk i zaključuje govor o tewhidu i nakon ovog poglavlja počeće da nabraja 60 vrsta i napravićemo ako Bog da približno toliko predavanja vezano za oblike velikog ili malog širka ili velikog i malog kufra ili velikog i malog grijeha.
Nema veće blagodati od tevhida
Nema veće blagodati tj. bogatstva od Allaha subhanehu ve te'ala koja nam može biti data od toga da budemo na tewhidu, da budeš vjernik koji njega samo obožava onako kako je On zadovoljan. Pa molim Allaha subhanehu ve te'ala da nas uputi i poduči tewhidu. Da nas učvrsti na tewhidu. Da nas sačuva i usmrti na tewhidu. Da pomogne sve one koji su na tewhidu.
Kako biti skrušen tokom ibadeta
Oni koji dođu u džamiju pa pričaju pred džamijom, pa uđu u džamiju, pričaju u džamiji pa tokom ikameta pričaju u džamiji - takav neće moći biti skrušen osim možda na 4. rekatu i to možda.
Zato treba priprema psihofizička.
Zato je Allah subhanehu ve te'ala propisao nafile
Prenosi se od Alije radijallahu anhu da bi uzimao abdest i preblijedio sav. Pa bi ga upitali što, šta ti je? Jesi li bolestan?
Kaže znaš li ti pred kim ću ja sad stati? Još tad je počinjala njihova priprema. Tokom abdesta pa nadalje.
Zamislite čovjeka koji dođe u džamiju, a već se potrudio da nauči značenje fatihe i značenje osnovnih sura, pa dođe u džamiju i uzme abdest pa klanja tehtijul-mesdžid ili sunnete propisane polahko skrušeno.
Pa klanja farz namaz onako kako je Allah propisao upotpuni sve za imamom.
Tokom toga razmišlja o značenju fatihe kad kaže ‘Allahu Ekber’ a sve ovo se traži od nas.
Kad kaže ‘Allahu Ekber’ svjestan je da je rekao da je Allah najveći, pa je time bacio dunjaluk iza leđa tj. da stoji pred najvećih Gospodarem, a da je on najsitniji ( taj vjernik) u svemu tome i da je potreban njegove milosti pa razmišlja o značenju fatihe.
Zatim ode na ruku i kaže 'Subhanerabbijel ‘azim’ - neka je savršen i daleko od svake mane moj Gospodar Uzvišeni.
Zatim se digne zato što mu je Allah rekao da se podigne inače ne bi mogao i ne bi trebao i Allah čuje onog ko ga veliča i hvali.
Pa onda kaže ‘Rabbena we lekel hamd’ - tebi hvala, Allah čuje i odaziva se i tako upotpuni svoj namaz do kraja.
Šta bismo rekli za takav namaz?
Rekli bismo ne samo da je prisutan nego da je i skrušen u svom namazu i to je ono što Allah traži od nas i to Allah hvali.
Šta je to nužno za muslimana po pitanju odricanja od drugih božanstava?
Ono što je nužno za muslimana je da ima opšto odricanje koje se sadržava u preziru prema širku i mušricima.
Općenito činjenju ibadeta nekom osim Allahu.
Odricanje od onih božanstava koji se obožavaju pored Allaha subhanehu ve te'ala i smatranje da onaj ko to radi da je izašao iz vjere.
Kad je u pitanju pojedinac, pogotovo ako ima osnovu islama onda nije musliman obavezan da svakog pojedinca koji tako nešto radi smatra i proglašava nevjernikom i mušrikom, dok mu se ne objasni i dok ne bude uspostavljen dokaz kao što to u šerijatu biva.
Šerijatski dokaz-ko zna zna ko ne zna on ne zna.
Ali da ima vjerovanje u sebi da onaj ako obožava nekoga sem Allaha da je on mušrik kao i prethodni mušrici.
Onaj ko sebi dozvoli da čini ibadet nekome drugom pored Allahu, automatski ga je uzeo sebi za gospodara
Ovdje je bitno da ima širk i u pokornosti i da je tewhid u pokornosti onako kako je spomenuto, ne samo u praktičnim ibadetima.
Zatim spominje dokaz za srčane ibadete i kaže Allah subhanehu ve te'ala u suri Bekare:
‘’Ima ljudi koji su pored Allaha uzeli saučesnike rivale.''
Napravio sebi nekoga i umislio da je taj kao Allah, i to ne u svemu jer smo govorili već o tome.
Nema, i niko ne misli da postoji još jedan čovjek ili osoba ili biće da je savršen poput Allaha.
Nego jednu, dvije ili tri osobine po djelu, imenu ili pravu.
Šta hoće Allah ovdje?
‘Vole ih kao što se Allah voli’ (Kur'an) - Vole ih ljubavlju ibadeta, a to je ljubav koja podrazumijeva poniznost i veličanje i proizvodi pokornost.
To je ljubav koja je ibadet.
Da se nekome pokoravaš jer se ti osjećaš pred njim ponizno i jer ti njega veličaš.
To je ljubav koju niko drugi osim Allaha subhanehu ve te'ala ne zaslužuje.
Ona se samo njemu čini i jedan je od najvećih ibadeta. To je osnovna pokretačka snaga svakog djela vjernika. Mi ne krećemo mi ne mičemo osim iz ljubavi prema Allahu subhanehu ve te'ala, prema dobru za sebe.
Prema Džennetu i blagodatima ili onome što je suprotno, što može narušiti ljubav, a to je strah i nada.
Vezano je za ljubav i proizilazi iz ljubavi.
