Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu, Savršenom Gospodaru Svih svjetova. Allah je Savršen u svemu pa hvalu zaslužuje na svemu, i Allah svt iz svog Savršenstva određuje i propisuje, i zabranjuje i naređuje, pa na svemu što nam od Njega dolazi i što o Njemu znamo, moramo da Ga hvalimo i možemo samo da Mu zahvalimo, od njeg pomoc oprost i uputu tražimo, bez Njega ništa učinit' ne možemo, a sa Svemogućim nema nemogućeg. Ako nam ne oprosti kaznu smo zaslužili a Njegova milost je pretekla Njegovu srdžbu i on voli da prašta, pa je na nama da oprosta stalno tražimo. Koga Allah uputi na Pravi put tome nema zablude, a koga Allah pravedno u zabludi ostavi tome nema ni pomagača ni upućivača, ni usrećivača niti iz džehenema izbavljivača. Zato, svjedočimo da nema drugog Boga sem Allaha, Jedini je nema sudruga i da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob najbolji i Njegov Poslanik posljednji.
A zatim…
Tri temelja kao osnova islamskog vjerovanja
Ovo je abeceda islamskog znanja, ovo je abeceda islamskog vjerovanja. Knjiga se zove 'Selasetul usuli ve edzirletuha' - Tri temelja, tri osnove i njihovi dokazi. Poznatija je danas kao: 'El usulu -s -selase' ili 'Usulu selase' kao što kažu skraćeno, i to je kao što kaže Šejh Salih Alu šejh, neispravan naziv. Znači nije stvar samo zamjene redoslijeda tri temelja, temelja tri, nego je neispravan naziv, ali ne smeta, terminologija je u pitanju - znamo na šta se odnosi. Zašto je neispravno? Zato što šejh, autor Muhammed, rahimehullah, kad je pisao ovu Knjigu: napisao je njen sažetak. Napisao Knjigu pod nazivom 'Tri temelja i njihoviu dokazi' pa je napravio 3 uvoda, pa je detaljno pojasnio tri temelja, i onda je još spomenuo stvari koje su nužno od vjere da se razumiju. A onda je, da bi lakše bilo svarit običnim masama, kojima je ova knjiga čitana na namazima redovnim, poslije namaza, poslije sabaha svakog dana ili poslije ikindije svakog dana, u svim džamijama, da bi bilo shvatljivije i djeci maloj, onda je srž izvadio i napisao: Usulus-selase, samo tri temelja, bez ovih uvoda i naknadnih pitanja. I zato je ispravnije da se zove: selasetul usul na arapskom ili tri temelja i njihovi dokazi a ne samo temelja tri, kao što je običaj da se govori čak među studentima, čak među nekim komentatorima pa čak i ovdje, knjiga koju ja komentarišem, gore stoji 'Temelja tri' jer je to običaj, nastlao je tako i ljudi prenose. Ovo moram spomenuti zbog emaneta znanja.
Bitnost knjige “Tri temelja i njihovi dokazi”
Knjiga nosi naziv 'Tri temelja i njihovi dokazi' i sam naziv govori o njenoj bitnosti. Jer, braćo i sestre mi smo musafiri, mi smo putnici. Mi ne možemo zaustavit naše putovanje makar ležali u kući. Neko će reći: vrijeme nas jede, neko će se drugačije izraziti, ne ulazeći u dozvoljenost i ispravnost tih izraza. Ali ti prolaziš, ti ahiretu odlaziš, ti ideš makar ležao, makar svezan bio. Ti se krećeš nezaustavljivo, ti i ja ne stajemo. Prolazimo. I odlazimo, nije zauvijjek nestanak, idemo u drugu fazu onda kad nam je suđeno. Nekome iznenada, neko će reći prije vremena (iznenadna), neko će reći ovakva, neko će reći nek je samo po redu a uvijek je po redu, jer Allah, Savršeni je uredio red i po Njegovom redu je red! I kad umreš mlad, ili srednjih godina ili star, umro si na vakat - nije ništa prijevremeno, nego je sve na vakat. Ali valja ići, i to je samo prelazak iz faze u fazu.
U suri 'Tekasur' Allah kaže: 'Dok ne posjetite kaburove' prelazimo u drugu fazu pa je posjeta, a ne ostanak. U kaburima ćemo biti određeno vrijeme pa ćemo ih napustiti i iz njih ćemo izaći dalje, i ne može niko ni u kaburu ostati - jer jedni uživaju jedni se pate, muče, oni što se muče voljeli bi izbjeći, a kad izbjegnu velika je šansa da idu u veću patnju. Međutim, žele da to prođe samo pa kako god bude, kao što čovjek na smrtnim mukama želi da mu neko skrati muke ne znajući da ide u veće muke, u kaburski azab. Tako isto oni u kaburu što se muče željeli bi da to prođe. S druge strane, imamo ljude koji uživaju u kaburu k'o nikad na dunjaluku što su uživali. Već sad ljudi uživaju u kaburu (zagrobnom životu) i on ne želi da prođe. Kad bi ga se pitalo: je l' ti lijepo? Jeste! A kad je insanu lijepo ne želi da prođe. Opet ga niko ne pita ništa, valja mu ići. I onaj ko uživa u kaburu još će ljepše uživati na Sudnjem Danu i potpuno uživanje mu slijedi u Džennetu i sve ide ka boljem. Poenta je da mi smo musafiri i mi putujemo, i svi putevi vode ka Vatri, ka džehennemu. Allah Uzvišeni kaže: "Svi ćete do njega doći, to je Allahova odredba završena" - to je završena stvar što bi mi rekli. "Zatim ćemo spasiti Bogobojazne, a ostavićemo nevjernike da na koljenima kleče u njemu" - i svako će do džehennema doći, i onda je samo jedan put: kako preko džehennema do dženneta prijeći, i to je Allahov Pravi Put, ko ga potrefi na ovom svijetu, stazu do dženneta, taj će uspjeti i potrefiti stazu i prijeći preko džehennema putem Allahovog sirata - inače nema prelaska. Svi putevi vode do Vatre a jedan put preko Vatre, to je Allahov Pravi put, za kojeg Allah kaže: "Ovo je moj Pravi put pa ga slijedite i nemojte slijediti stranputice da Vas odvrate s Pravog puta" - Sve osim Pravog puta su stranputice.
Priprema za polaganje ispita
Islam kao vjera je prevozno sredstvo, Islam ima osnovne stvari i ima dodatne stvari, pohvalne. I on ti pokazuje Put i njime se ide, praktikovanjem islama čovjek kreće pravim putem. Čovjek hoda pravim putem. I zato je uputa prava, da saznaš šta je pravi put, da ga priznaš sebi i drugima, da prihvatiš javno, da primjenjuješ i na tome do smrti ustraješ. Jer čovjek može prije cilja da skrene, da sleti. I džaba što je krenuo, znao i išao nije stigao. Zato je bitno da insan zna ove stvari i da shvati. Drugim riječima: možeš znat' sve vrste dunjalučkog znanja, završit sve škole, postići sve ovosvjetske ciljeve, jednog dana će ti doći kraj i ideš da budeš pitan osnove. Imaš ispit, bez obzira što si završio sve moguće doktorate i ne znam ni ja kakve još ispite specijalizacijske, to ti sve ostaje iza tebe... To ti je koristilo dok si bio živ dunjalučkim životom, sad će ti možda koristit možda štetit zavisno o tome kako si se ophodio prema vjeri. Međutim, svi prolazimo kroz 3 odnosno 4 pitanja, nagradno pitanje četvrto postoji…
Pitanja u kaburu
Svako ko umre, a svi umiru, kao što Allah kaže „Svačija će duša okusiti smrt“ svako ko umre biće pitan ista pitanja! Samo će uspješni biti nagrađeni dodatnim pitanjem koje će bit radost za njih. Četvrtim. Ova knjiga, ovo djelo pomaže nam i u njoj su odgovori sa dokazima, jer je bitno da insan bude ubijeđen, samo će ubijeđen bit uspješan pri kaburskom ispitivanju. Odgovori sa dokazima po kojima moramo sad radit' i pripremat' se na vakat kako bismo položili taj ispit koji nam ne gine samo ako smo ljudi ili džinni. Svi će bit pitani. Knjiga govori o tri temelja, tri pravila, tri principa tj. Odgovor na 3 kaburska pitanja: ko ti je Gospodar? Ko ti je Poslanik? Koja ti je vjera, koje si vjere bio?
Knjiga koja se mora dobro shvatiti
Šejh je počeo knjigu, rahimehullah, sa bismillom ovu poslanicu, međutim prije toga da opet napomenem, da je zbog bitnosti ove knjige učenjaci savjetuju da se ova knjiga dobro shvati, dobro razumije, po mogućnosti da je imami u džamijama čitaju stalno, znači završi jednom čitanje – ponovi opet, da ispituju džematlije, da se ljudi toliko obrazuju o ovim stvarima da ih mogu svojim riječima prepričati svojim ženaama, svojoj djeci, da se u mektebu počinje sa ovim i ovakvim temama, jer, ovo su prve i poslednje stvari. Čovjek alim, učenjak, uči o vjeri, od abecede pa do tamo, mudžtehid, šejhul islam, kad umre u kaburu, šta će ga pitat? Ko ti je Gospodar, koja ti je vjera, ko ti je Poslanik? Bez obzira koliko znao znanja, ovo pitanje ne gine. I u hadisu je došlo da će jedni odgovoriti sa, ili većina, i jedni će reći, to nije spomenuto u hadisu to se podrazumijeva: moj bog je Buda, mora reći šta je obožavao. Vjera mi je bila budizam, naprimjer, il' tako dalje... Pa će dobiti što je zaslužio.
Skupine koje su se pripisivale Islamu
Nas zanima one dvije skupine što su se pripisivale Islamu: jedni će reći 'Aah, aah, ne znam, čuo sam ljude da nešto govore pa sam i ja govorio' – to su ljudi koji su vjerovali bez ubjeđenja, misle da vjeruje ali trebalo je malo da se to prodrma pa da vidiš da ne vjeruje. Lahko mu sumnju ubacit', čuo šta ljudi kažu i on je, rodio se ko Musliman i prihvatio to tako, a da se rodio ko neko drugi i to bi prihvatio: ne bi tražio uopšte istinu, ne bi ga zanimala istina. Nije ni znao da imaju nekakvi dokazi, pita koga stigne ako mu zatreba nešto od vjere, i šta god mu kaže on to primjenjuje i kad mu kaže istinu on to primjenjuje – i kad mu kaže novotariju on to primjenjuje, i kad mu kaže sujevjerje da ne treba sjeć' nokte utorkom on to primjenjuje , i ne zanima ga to, ne čačka puno. Takvi su najpreči da kažu: 'Ne znam, čuo sam ljude da pričaju pa sam i ja govorio' znači nije se zanimao da uči, da sazna, da vidi jel ispravno ili neispravno, jel vjerodostojno ili nije vjerodostojno... Samo oni koji su sa ubjeđenjem, na nih se odnosi Kur'anski ajet, koji je objavljen povodom ovog događaja, ovog ispita: „Allah će one koji su vjerovali učvrstiti postojanom riječju na dunjaluku i na ahiretu“ pa prije smrti će uspjeti da kaže 'la ilahe illellah' ili neće nešto reći čime će u zadnjim sekundama upropastiti svoj ahiret, kao što ljudi često kažu na samrti riječi kufra itd. A u kaburu će reći sa ubjeđenjem u ono po čemu je živio sa ubjeđenjem: Moj Gospodar je Allah, moja vjera je Islam, moj Poslanik je Muhammed, savs, oni prije nas kojima je poslan neki drugi Poslanik će reći: Moj Gospodar je Allah, moja vjera je Islam – jer Islam je uvijek vrijedio, moj Poslanik je Isa, moj Poslanik je Musa, moj Poslanik je Jusuf, alejhimusselam, itd, svog Poslanika će spomenuti sa ubjeđenjem, ko je vjerovao sa ubjeđenjem na dunjaluku, ili sa sumnjom pa će biti nagrađen ili kažnjen onako kako je odgovorio.
Četvro pitanje
Ko odgovori na tri pitanja, dobiće četvrto podpitanje nagradno, a to je „Otkud znaš?“ pa će reći: „Čitao sam Allahovu Knjigu i vjerovao u nju“ – učio pa vjerovao, ubijeđen bio! Nije čula kazala bio mu dokaz, nego Kur'an mu bio dokaz. A onaj drugi kad kaže 'Aaah, aaah, ne znam kaže, zamuckuje 'Aaaah' k'o insan kad ne zna šta da kaže, pa kaže na kraju ne znam, ne da mu se. Nije ga Allah učvrstio, strah. Džaba što je govorio nešto na ovom svijetu, najteži odgovor je taj – jer će samo ubijeđen odgovorit'. Tad ne odgovara pamet samo, odgovaraš ti kao osoba, kao ličnost. Kao vjernik ili munafik ili nevjernik. Kao uvjerenik ili samo onako, nekakav što je mislio da je vjernik. I zato, tad će reći: „čuo sam ljude da kažu nešto pa sam i ja govorio“ pa će mu se reći umjesto podpitanja: „Nisi čitao nit' si znao“ – da si čitao znao bi, da si učio znao bi, i zato je nužno da se uči.
Poslanica "Tri temelj" počinje bismillom
Šejh počinje ovu poslanicu sa bismillom. Jer je Allah, subhanehu ve te'ala, Kur'anske sure počinjao sa bismillom u osnovi, osim onih izuzetaka poznatih. Poslanik, alejhisselam, svoja pisma počinjao sa bismillom kad je pisao vladarima, kad je pisao naredbe itd, počinjao bi sa bismillom, sa riječima „bismillahi-r-rahmani-r-rahim“ – „sa imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog“ šta? – Je l' osjetite da fali ovdje nešto, da je nepotpuna rečenica? „Sa imenom Allaha, nije bitno Svemilosnog Samilosnog, Milostivog, kako hoćete, to je tumačenje posebno za to je prevod, što s' imenom? Ko počinje od Vas rečenicu „SA“, ha? Je l' ova rečenica čitava? Ja ti kažem: „S Božijom pomoći“ i ti sad čekaš, pazite, bismilla počinje i završava „S imenom Allaha, Svemilosnog Samilosnog“ npr, kao što je najčešće. Nije bitno ovo, ne fali tu ništa. Fali nešto prije: šta? – Počinjem, radim, jedem, pijem, ono što hoćeš i zbog čega učiš bismillu to se podrazumijeva. Pa ako si uzeo da jedeš i rekao: „bismillah“ – to znači: „jedem sa Allahovim imenom“ ili „jedem spominjući Allahovo ime“ – što će nam Allahovo ime? Radi bereketa i pomoći, nemojte zaboravit, jer ništa ne možete ni počet' a kamo li završit ako Allah ne pomogne. I možete i počet' i završit a da od toga nemate nikakve koristi ako Allah ne da bereketa u tome, i zato se bismillom i bismilletom traži pomoć i bereket, i zato nam je potrebna bismilla.
„Znaj, Allah ti se smilovao (vallahi o ovoj rečenici se mogu dersovi držati, o ovom običaju islamskih učenjaka da kaže: znaj, pa ti privuče pažnju, pa ti prouči dovu jer ti želi dobro, i to ne kaže: znaj Allah te opskrbio, znaj Allah ti nafak upovećao, znaj Allah ti život produžio, jer život može biti dokaz za nas ili protiv nas, nafaka i imetak isto tako. Daje ti ono što je najbitnije i najkorisnije. Šejh, alim, učenjak, govori svom učeniku a zatim i ostalima ko god čita od ljudi, kao pismo svom narodu je napisao. Ali ova proširena je pisana prije svega za učenike. Pa mu dovi jer mu dobro želi, i to ne koje dobro – najveće moguće dobro, ne postoji nauka i ne postoji savjet koji je vrijedniji od šerijatske nauke, šerijatskog savjeta. Zato što svako drugo znanje koristi dok si živ na dunjaluku, samo šerijatsko znanje ti koristi vječno.
Ovim drugim znanjem se obogatiš, sačuvaš nekakvog neispravnog neuspjeha u nečemu dunjalučkom, šerijatskim znanjem dobiješ džennet koji se ne može porediti sa ovim svijetom i izbjegneš najveći mogući belaj: džehennem. Patnju na Sudnjem danu, strahote, patnju i mučenje u kaburu. Tjeskoban život na dunjaluku. I ne može se insan usrećit' zato što je sastavljen od tijela i duše osim sa vjerom, a zatim onim što je propisano od dunjaluka. Pa je bitno znači da shvatimo ovu stvar: da nas je Allah probrao i počastio višestruko kad nas je uputio, kad nas je nadahnuo da hoćemo slušat' i učit' o vjeri, kad nam je dao nekog da nam prenosi i kada nam je ispravno znanje sačuvao stoljećima i sačuvaće ga do Sudnjeg Dana, i uvijek stvorio za to ljude da prenose.
Obaveza nam je spoznati 4 stvari
Pa kaže: „Znaj, Allah ti se smilovao, da je obaveza nama da naučimo ili spoznamo ili shvatimo 4 stvari. Kaže: nama, a na drugom mjestu, jer je napravio 3 uvoda, ovo je prvi od 3 uvoda, prije nego je počeo sa 3 temelja, u ovom prvom uvodu, za kojeg će nam trebati najmanje 2 dersa, kaže: „Obaveza je nama“ u drugom uvodu kaže: „Obaveza je svakom muslimanu ili muslimanki“, ovdje kaže „nama“ – svim ljudima, svim džinnima. Starim, mladim, mušku, žensku, jer ove stvari 4 koje on spominje su program jednog muslimana za vječni uspjeh i program svakog insana za bilo kakav uspjeh. To su:
- Znanje koje podrazumjeva spoznaju Allaha, Njegova
poslanika i vjere Islama kroz dokaze - Rad po tom znanju
- Pozivanje tome znanju
- Strpljenje na nevoljama koje prate ovaj poziv
1. Znanje i rad po njemu
Šejh kaže: „Znanje, a to je spoznaja Allaha, spoznaja Poslanika, savs, i spoznaja vjere Islama sa dokazima“ – Ova rečenica koja je prva tačka prvog uvoda u ostalu knjigu je ujedno i tema cijele knjige: Spoznaja Allaha, spoznaja Poslanika, spoznaja vjere Islama sa dokazima. I ova četvrta je odgovor na ono četvrto pitanje – ako hoćeš da uspiješ i da odgovoriš na tri, moraš znat' ili barem čut'. Ili učit' od onoga ko ima dokaze. I zato je složan ehlisunnet i ostale sekte da vjera se vjerovanjem, se ne uzima slijepim slijeđenjem i da onaj ko bude slijepo slijedio, reći će: „Aaaah, aaah, ne znam, u kaburu“ Ali se razilaze u definiciji slijepog slijeđenja. Ehlisunnet ima jedno tumačenje šta je ubjeđenje a šta slijepo slijeđenje, a drugi imaju drugo. Pa imamo poznate pravce koji su rašireni danas kod nas, koji tvrde da se ubjeđenje, a ubjeđenje je suprotno slijepom slijeđenju, postiže tako što moraš prvo posumnjat', pa istraživat', pa se ubijedit' analizirajući, razmišljajući pa onda s' ubjeđenjem povjerovat'. Znači da bi ušao u vjeru i da bi bio musliman – rezultat je moraš prvo izaći iz vjere. Oni neće reći posumnjati, neki su rijetki od njih rekli, oni će reći: moraš tražit', gledat' dokaze dok ne postigneš ubjeđenje. Šta je prije ubjeđenja? Ha? (Brat: znanje) ili nevjerovanje ili sumnja, ili ne vjerujem nikako ili sumnjam: možda jeste možda nije, kad se ubijedim onda vjerujem. Čim ti kaže moraš tražit' da bi se ubijedio znači moraš sumnjat' – to je očita zabluda.
Allah od nas traži da Mu povjerujemo u ono što nam je usadio instiktivno da moramo, da nam godi, da kažemo: „la ilahe illellah!“ i da pogledamo i čujemo u ostale stvari i to u Kur'ansko – hadiske dokaze, ili da učimo vjeru od nekoga ko zna dokaze.
Pa kažu islamski učenjaci: „Kad je u pitanju učenjak ili učenik, a tri su kategorije ljudi danas prema Islamskom znanju: učenjak, učenik i ostali svijet, narod, kad je u pitanju učenjak – on mora da gleda u dokaze i da izvlači iz njih propise, to je mudžtehid, kad je u pitanju učenik – a tu spada svaki učenjak koji nije mudžtehid u odnosu na mudžtehide ili ostali učenici poput nas da'ija i boljih od nas, slabijih od nas, ljudi koji uče vjeru, od učenjaka, oni moraju da čuju dokaz, da znaju dokaz i ne mora on znat' kako se izvlači – može pročitat' i shvatit', al' uglavnom mora znati dokaz i treba znati dokaz, dok ostali narod mora da, po jednima, ako je u mogućnosti makar jednom u životu čuje dokaz i to je nešto što je neizvodljivo kažu islamski učenjaci, ispravnije mišljenje: ne mora da čuje dokaz nikad, nego mora učiti vjeru od nekoga za koga zna da zna dokaze, i ako bude učio od vjeru od koga zna da zna dokaze, on vjeruje u dokaz ne vjeruje u njega.
O znanju kroz dokaze
Dokaz postoji za sve. Pa je vjerovanje sa ubjeđenjem da postoji dokaz još bolje sa poznavanjem dokaza, još bolje sa razumijevanjem načina dokazivanja – to je ubjeđenje i ubjeđenje ima svoje nivoe i stepene i može biti slabije ili jače, ali je ubjeđenje – nije sumnja. Neće insan reći: „ja vjerujem u meleke“ pa kad pročita ajet gdje Allah kaže da imaju meleci, Bogami kaže imaju meleci. Nema takvih, to nije vjerovanje. Nego to samo povećava ubjeđenje jer sad znam da ima ajet u Kur'anu, nisam prije znao, možda je bilo u hadisu naprimjer. Pa je bitno da insan zna, da kad dođe dokaz, da ima dokaz za ono što vjeruje, i kad dođe dokaz da mu poveća ubjeđenje a ne da mu stvori, da mu proizvede tad ubjeđenje, u tom momentu. Kaže: „Znanje je spoznaja Allaha, spoznaja Vjerovjesnika savs, spoznaja vjere Islama sa dokazima, drugo je rad po njemu, treće pozivanje, četvrto sabur“ – Nema ovdje medicine. Nema ovdje matematike, ekonomije i drugih stvari.
Zašto šejh nije spomenuo pomenute nauke?
Mnogi se bune i nije im jasno, a učenjaci kažu, ima razilaženje kod uleme ali je ispravno da na osnovu dokaza šerijatskih, od kojih ćemo nešto spomenut', da kad Allah u Kur'anu kaže: znanje, nauka, traženje znanja, Poslanik savs u hadisu – da se odnosi na šerijatsko znanje, iz niza šerijatskih dokaza od kojih je ono što je Allah, subhanehu ve te'ala, spomenuo u suri er-Rum, kaže: „Većina njih ne zna“ „zato što znaju površnosti, ili detalje vidljivosti po pitanju dunjalučkog života, ali kaže u ahiretu su nemarni“ šta kaže Allah? – Ne znaju, zato što dunjaluk poznaju a o ahiretu ne znaju.
To nisam ja rek'o da nije znanje, to je Gospodar Svjetova rek'o u suri er-Rum, da onaj ko zna dunjalučke nauke, a ne zna pravo znanje, da ne zna! I Allah ne poziva u to neznanje Allah traži znanje, a ti ćeš ovo svakako učit'.
Kad su Muslimani bili predvodnici svijeta dunjaluka u nauci, oni su proizvodili neke naučne stvari i dostignuća, bilo informacije ili praksu, Allah dao da se stvar promijenila sad nevjernici proizvode, na Zemlji će uvijek se napredovati, koristimo svi. Dok smo mi proizvodili - oni su koristili, sad oni proizvode mi - koristimo. Sutra će se opet okrenut' stvar, to je Allahu nebitno. Biće uvijek napretka po tom pitanju, ljudi će naći sebi načina da uljepšaju sebi život, i nauka će ta dunjalučka uvijek napredovati, ali to nije ono znanje koje te spašava kad je najbitnije, to nije ono znanje koje ti pomaže da odgovoriš na najbitnije kabursko pitanje ili ispitivanje, i zato znanje koje istinski koristi, koje svakom treba, bez kojeg niko ne može biti živ, a život traje vječno ne samo dok ova faza prođe, je šerijatsko znanje i to ovo su temelji znanja: spoznaja Allaha, spoznaja Poslanika, spoznaja vjere Islama sa dokazima. I zato Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: „Najviše se od Njegovih robova, Allaha boje učeni, Allah će na visoke stepene uzdići među Vama one koji vjeruju i one posebno kojima je dato znanje“ i drugi ajeti koji govore o vrijednosti znanja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji govori opet po objavi, kaže: „Kome Allah hoće dobro – poduči ga vjeri“ a ne spominje medicinu, matematiku i neke druge stvari. To će svakako ljudi tražit', i nekom će koristit' nekom štetit'. Ovo nije priča protiv nauke, ali nije to ta vrijednost koju Allah obećava i sevape za znanje, nego za šerijatsko znanje koje ti koristi vječno.
Nužno znanje
To je spoznaja Allaha, spoznaja Poslanika, ono nužno znanje, spoznaja vjere Islama sa dokazima. Zato se znanje u šerijatu dijeli na obavezno nužno i pohvalno. Ko nema nužnog znanja taj nema vjere. Taj ne zna šta je tevhid a šta širk, pa tevhid ne ostvaruje a širk čini i u njeg' upada. Ko nema nužno znanje taj ne zna klanjat', ili ne zna da mora klanjat' da bi bio Musliman pa ne klanja, pa se na njega odnose hadisi u kojima se govori da onaj ko ne klanja nije musliman. Ko nema nužnog znanja taj ne može nužne stvari od vjere primjenit, ne može u njih vjerovat', ko nema nužnog znanja ne zna šta je nužno zabranjeno pa ne može se toga odreći i ostaviti to, izbjeći, bilo da se radi o ubjeđenju, riječima i djelima, s obzirom da vjeru čine ubjeđenje, riječ i djelo, nit znaš u što trebaš bit ubijeđen, nit znaš u što ne smiješ bit ubijeđen, nit znaš šta trebaš reći da bi bio musliman, nit znaš šta ne smiješ reći da bi ostao musliman, nit znaš šta treba da činiš da bi bio kako treba Musliman ili da bi bio Musliman, nit znaš šta ne smiješ činit da bi ostao Musliman.
Definicija: nužno znanje je sve ono bez čega ti vjera nije ispravna, od vjerovanja i ostalih stvari vezanih za očitovanje i djelovanje. Da čovjek zna i ubijeđen bude da Allah ima i postoji, da je Allah Savršen, da Allah gospodari i da se samo Allah smije i mora obožavati, i da svako ko obožava nekog drugog mimo Allaha je nevjernik, mušrik, i neće nikad uć' u džennet. Da čovjek zna da je jedina vjera priznata kod Allaha Islam, kao što je došlo u Kur'anskim ajetima, i da je Islam ono s čime je Allah poslao Poslanika Muhammeda, savs, da nam dostavi i prenese, nije nešto što ljudi skontaju i zaključe, možda je ovo možda je ono od Islama, nego je Islam Allahova objava koju je Allah dostavio nama preko Poslanika Muhammeda, alejhisselam. Da je Kur'an sačuvan nepromijenjen, da nema neki novi Kur'an koji postoji ili koji će doći pred Sudnji Dan kao što u to vjeruju rafidije, nego da je Kur'an originalan sačuvan u prsima mnogih onih koji ga pamte, i u Knjigama i prenesen čak i Knjige sa idžazama, sa dozvolama, sa licencama. A ne pogotovo ono što se pamti i čuva. I tome slično, da zna insan da mora klanjat'.
Znanje je sredstvo, a ne cilj
Znanje koliko god da je bitno, a bez njega ne možeš ispravno vjerovat, ni neispravno vjerovanje izbjeć, ni ispravno govorit, ni govor neispravan izbjeć, ispravno djelovat, znanje je sredstvo, a djelo je cilj. I zato Allah, svt, i ona ubjeđenja i one riječi i ona praktična djela tijela, na Sudnjem Danu naziva djelima, pa kaže: dobra i loša djela, u Kur'anu i sunnetu spomenuto, vagaće se djela. Tj. Ubjeđenje i riječi, ali je djelo najbitnija stvar, i nije bitno vjerovat i poštovat, priznavat' i cijenit, to je radio i Ebu Talib, amidža Poslanikov, savs, pa će bit u vječnom džehennemu u najblažoj kazni od koje će mu vječno mozak ključat, da nas Allah sačuva toga. Vjerovao, priznavao, nije prihvatio. Isto je sa onima koji prihvate i pričaju bez namjere da primjenjuju, i zato kaže: rad po znanju. Znanje je bitno upravo zato što bez njega ne možeš ispravno postupat', a ono je sredstvo za postupanje a postupanje je cilj djelovanja. I djelo je ono zbog čega ili čime smo iskušani i Allah to naziva dobrim ili lošim djelima. Prema tome, djelo je najbitnija stvar i koliko god govorili o vrijednosti znanja toliko svaku tu rečenicu možemo završit, zarez, pa dodat' i da se radi po tome i da to primjenjuješ i da to izbjegavaš i zavisi šta spominješ kad je u pitanju znanje.
Završna dova
Molim Allaha, subhaneh, da ovo što smo čuli ili podsjetili se jer o ovom smo više puta govorili, bude dokaz za nas a ne protiv nas i da ovo bude dovoljna motivacija da ustrajemo na ovim dersovima, jer, zaista, ovdje se kriju odgovori prije svega na najbitnija pitanja, a zatim odgovori za mnoge neispravne ideje koje su pristune danas u savremenom dobu, pa i ovdje oko nas, vezano za pretjerivanje u vjeri ili pretjerivanje u popuštanju, pa molim Allaha da nas učini od onih koji su zaista na srednjem, pravom putu i za to dokaze imaju i u to ne sumnjaju i po tome djeluju i na tome do smrti ustraju. Amin, velhamdulillahi rabi-l-'alemin.
