Hvala Allahu Gospodaru Svih Svjetova, onako kako Njemu dolikuje, salavat I selam na Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, koji je život proveo pozivajući, primjenjujući I podučavajući tevhid Allahu – vjerovanje u Allahovu jednoću!
U prošlom uvodnom dersu bilo je priče o nekim uvodnim stvarima, mi još nismo počeli sa komentarom kako treba, sve se priča vrtila nekako oko riječi Allaha, subhanehu, ve te'ala, „...Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju...“ i cilj dersa je bio samo da se spomene, da se utvrdi, da je svrha našeg života tevhid u Allaha, subhanehu ve te'ala.
Malo ljudi ima tevvekula kao što su imali mušrici Mekke, ali ih to nije učinilo muslimanima
Čitate siru, slušate siru, znate o Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, koga slijedimo, neko više,neko manje.
I svi smo čuli za priču o Ebrehi, koji je sa slonom ili slonovima krenuo da ruši Kabu, i svi smo čuli za reakciju Abdulmutaliba, djeda poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, koji je nakon pregovora i pokušaja da to spriječi, i kad je vidio da se to ne može zaštititi, pokupio svoje ovce, i sklonio se u brda.
Pa kad su ga pitali „zašto ti ko namjesnik Kabe ne čuvaš Kabu“ – rekao je - ja sam gospodar (u arapskom jeziku se tako kaže) moga stada i obavezan sam da se brinem o svom stadu, a bog je gospodar Kabe, Allah je gospodar Kabe, i on ce se brinuti o svojoj Kabi.
I desilo se onako kako se desilo, Allah je sačuvao Kabu.
Malo ko imatevvekula ko što su imali mušrici Mekke, oslonca na Allaha, subhanehu ve te'ala, ubjeđenje u Allaha, subhanehu ve te'ala, ali to ih nije učinilo muslimanima.
To ih neće spasiti od vječne Džehennemske vatre, jer to samo po sebi nije dovoljno. Nije dovoljno vjerovati, nego je obavezno, i dovoljno, i potrebno, nužno, bitno ispravno vjerovati, onako kako Allah, subhanehu ve te'ala traži.
Sjećamo se i amidže poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, Ebu Taliba koji je bio jedan od velikih sebeba da se proširi ova vjera. Štitio je Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, kad mu je bilo najpotrebnije i najbitnije. Štitio ga je, da mu ne zabrane da govori, da mu ne zabrane da radi, da ga ne ubiju. Muke, prave muke, za dawu islamsku i za Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, i ashabe su počele nakon smrti Ebu Taliba.
Vjerovanje je onako kako Allah traži od nas
Ebu Taliba koji je pred samu smrt, nekako izgovorio poznate stihove na arapskom jeziku u kojima kaže „Znam da je vjera Muhammedova od najboljih vjera koje postoje, i da nije kaže straha od kritike ili uvrede (pošto je bio glavni, najugledniji u svom narodu) vidjeli bi mene kako koraćam pravo tim putem.“
On kojemu je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kao što je zabilježeno u vjeredostojnim hadisima, između ostalog i u sahihu, da ga poziva makar pred smrt, da kaže dvije rečenice s kojima će se spasiti vječne vatre. „O amidža reci La ilahe illallah bićeš spašen-uspjećeš!
Pa je rekao za sebe da je na vjeri, nakon dvoumljenja, da je na vjeri svojih pradjedova, da je na AbdulMutalibovoj vjeri.
I nije, odnosno, kao što stoji u hadisu, odbio je da prihvati vjeru, pa nas Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, obavještava da će on biti u Džehennemu među onim koji se najblaže pate, da će mu biti postavljeno ili da će biti obuvene mu nanule od vatre od kojih će mu mozak da ključa i tako vječno, nema prestanka. Čovjek koji je vjerovao u Boga, da Bog ima i postoji, obožavao Boga, al ne samo Njega, tavafio oko Kabe svakodnevno. Pojio hadžije, i hranio, i radio mnoga dobra djela, od najbitnijih to što je podržao Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, kad su ga drugi napadali, sprečavao da se zabrani ili ubije, ta uguši, taj poziv islamski, Allahovom voljom i dozvolom, i ništa mu to neće koristiti.
Jer nije vjerovao onako kako Allah traži da vjeruje, nije svjedočio da nema istinskog božanstva koje jedino zaslužuje da se obožava osim Allaha,subhanehu ve te'ala. I nije posvjedočio Muhammedu, sallallahu alejhi ve selleme, iako je to znao, vjerovao, da je on taj poslanik, kojeg je Allah poslao tim svojim rodbini, prijateljima, sunarodnjacima koji su bili vjernici u Boga, da ih isčupa iz nepotpunog vjerovanja, krnjavog vjerovanja koje se širk zove.
Stvoreni smo zbog tevhida..
Stvoreni smo zbog tevhida, zbog jednoće Allaha, subhanehu ve te'ala, da vjerujemo svojim srcima, da to ponosno govorimo svojim riječima, da to potvrdimo, da Allaha učinimo jednim u svojim djelima.
Jer tevhid dolazi od glagola (vahade-juvehidu tevhiden) što znači smatrati nešto jednim ili učiniti nešto jednim. Pa se ulema jezički razilazi, da li je tevhid smatranje ili činjenje, a ispravno je da je oboje.
Na tri mišljenja se razilaze, da je tevhid smatranje s aspekta da ti vjeruješ da je Bog jedan, i da je tevhid činjenje-jezički, da ti djelima svojim pokažeš, i potvrdiš da je Allah jedan, tako što ćeš svaki ibadet učinit samo Allahu subhanehu ve te'ala.
Da se Allah samo obožava, Njemu sav ibadet usmjerava, da se niko pored Njega ne moli, ne traži od njega ono što samo Allah može da dâ.
Zato je tevhid u šerijatskoj definiciji, da ti potvrdiš ili vjerovanje i potvrđivanje. Jer vjerovanje u islamskoj ubjeđenje, riječi i djela.
Da ti vjeruješ, islamskim vjerovanjem da je Allah, subhanehu ve te'ala jedan, jedinstven, poseban, u onome što je, u čemu je On poseban.
3 stvarikojima će biti govora:
- Da je Allah, subhanehu ve te'ala, Jedini, Savršen, potpunost - beskrajna potpunost ili savršenstvo pripadaju samo Allahu subhanehu ve te'ala
- Da je Allah, subhanehu ve te'ala Jedini Gospodar i
- Da je Allah, subhanehu ve te'ala istinski Bog, jedini koji zaslužuje i smije da mu se pripisuje, s pravom Mu se pripisuje osobina božanstvenosti, pa se samim time i obožava, ibadet mu se čini.
Ko je Allah?
Allah je savršeni Gospodar koji jedini zaslužuje da se obožava, tri-četiri riječi, jedna rečenica ne tako duga, opisuje Allaha našeg Gospodara. Gospodara svih svjetova.
On je savršen, bez mahane, zato samo se smije reči – Subhanallah, jer tespih znači da ti nekog slaviš ili veličaš tako što potvrđuješ da On nema nikakve mahane, manjkavosti.
Savršenstvo, najljepšeg bića, najvećeg bića, prvo što kažeš kad mu se moliš – Allahu Ekber – Allah je Najveći. Najvećeg bića, najvećih osobina zato što je Njegova svaka osobina potpuna. Najjači, beskrajno jak, beskrajno vidi, beskrajno čuje, sve vidi, sve čuje, sve zna itd.
Savršen u svakom obliku, najmudriji, tako da svaku stvar stavi na svoje mjesto, Njegov govor je najljepši za slušanje, i u njemu će džennetlije da uživaju u džennetu između ostalog.
Njegovo lice je nešto najljepšse sto postoji kao i Njegovo biće, al neće Allah dati da se cijeli vidi, nego samo dio Njegovog lica ili Njegovo lice, subhanehu ve te'ala, i to će biti najveći užitak u džennetu.
Njegova svaka osobina je potpuna, i zato je Njegov šerijat najbolji zakon, i zato su Njegova stvaranja najbolja stvaranja, i zato je On, Onaj koji najljepše stvara, i ljepota Njegovog stvaranja se vidi svuda oko nas.
Pogotovo u prirodi, veličina Allaha subhanehu ve te'ala, se može prepoznati, između ostaloga, gledajući veličinu Njegovih stvorenja. Onaj ko je stvorio sunce, i mjesec, zvijezde, i svemir za kojeg neki tvrde da je beskrajan, samo Allah je oduvijek i zauvijek, a sva stvorenja imaju svoju granicu – početak i kraj!
Svemir prelijepo ukrašen, sedam nebesa stvorio od kojih svaku zvijezdu koju vidite, i koju otkriju kasnije ona je samo ukras na pr - ispod prvog neba. Sve ono što će, što su teleskopima otkrili ili onim čime šalju, i što će otkriti u budućnosti je samo lampe koje je Allah postavio ispod prvog neba, onako kako je On htio i ništa više, i dalje ne može.
Allah je poseban, jedinstven, jedan u 3 stvari
Allah, subhanehu ve'teala je jedan, jedinstven, poseban u 3 stvari:
- U savršenstvu
- U gospodarstvu
- U božanstvenosti (da samo on zaslužuje da bude obožavan)
Vjerovanje u Allahovo savršenstvo
Vjerovanje u Allahovo savršenstvo nužno podrazumijeva da
svaku osobinu ili ime koje pročitaš u Kur'anu, ili vjerostojnom sunnetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, da vjeruješ da je to tako, bez šubhe.
Allah kaže da sve vidi, mi kazemo sve vidi, tako se zove - Onaj koji sve vidi.
Allah kaže da sve čuje, mi kažemo Allah je onaj koji sve čuje. “ es-Semī‘u” (السَّمِيع) “el-Besīr” (أَلْبَصِير):
To podrazumijeva da ima svojstvo vida, osobinu vida, da ima osobinu sluha, da zaista vidi sve.
On je „er-Rekību” (أَلرَّقيِب) koji na sve motri, mi kažemo Allah na sve istovremeno gleda, i On može mi ne možemo, i tako vjerujemo.
On je onaj koji sve zna, znači šta ja mislim,vi šta ti misliš istovremeno, i ne zbunjuje ga jedno u odnosu na drugo. Da povjeruješ u ono što saznaš od imena i osobina, da potvrdiš uz negaciju.
Vjerovanje u Allahovo savrsenstvo podrazumijeva vjerovanje u sve sto saznas od istine bez mijenjanja, ili poređenja.
Mijenjanje biva na jedan od dva načina:
- bilo da u potpunosti negiraš i kažeš nije tako, bez negiranja
- da kažeš jeste Allah je rekao da ima ruku ali to se odnosi na moć, na pomoć, na snagu, na davanje itd.
Vjerovanje u Allahovo gospodarstvo (rububijet)
Allah je stvorio sve, i to je prvo značenje rububijeta; da je Allah Halik, Malik Mudebir - da je Allah stvoritelj, da Allah sve posjeduje, i da Allah svim upravlja. Međutim, tedbir ima svoje pojašnjenje kao što ću spomenuti, pa 5 stvari čini istinsko apsolutno gospodarstvo:
- To je da vjeruješ da je Allah, subhanehu ve te'ala sve stvorio, i onda se pitaš što me je stvorio, pa naučiš da te stvorio da samo Njemu robuješ, pa po tome radiš i ako Bog da uspiješ i vječno budeš sretan i uživaš.
- Da Allah subhanehu ve te'ala jedini sve neovisno, apsolutno sve posjeduje, treba ti zdravlje, ne moliš se šejhu u kaburu niti negdje drugo, ne ideš kod sihirbaza, nego se obratiš Allahu, subhanehu ve te'ala. Treba ti nafaka, obratiš se Allahu, subhanehu ve te'ala, treba ti bilo šta obratiš se Jedinom koji sve ima – to je Allah, subhanehu ve te'ala, ostali imaju onoliko koliko im Allah dâ, i ne mogu da daju osim s Njegovom dozvolom.
- Allah je svemu sudbinu odredio, nakon što je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio Arš, i prošlo je onoliko koliko je prošlo, stvorio je svoje prijestolje. Stvorio je Allah dvije stvari – pero i knjigu (levhil-mahfuz). I onda je naredio peru, kao što je u vjerodostojnom hadisu došlo „اكتب” – “piši” – kaže šta da pišem - piši sve što će biti do Sudnjeg dana, i Allah ga nadahne i ono piše. Ne treba tu vremena, kod nas treba vrijeme, nama treba vrijeme, mi živimo u granici, to biva kod Allaha trenutno – „Budi i ono bude“. i sve što je Allah htio, i znao, zapisano je da će biti.
- Također, Allah nakon što je stvorio stvorenja i nakon što svime vlada i sudbine odredio, nije nas zaboravio, nije nas prepustio samima sebi, nego se svakodnevno upliće „كُلَّيَوۡمٍهُوَفِيشَأۡنٖ”
- Peta stvar je konac - završetak, nagrada ili kazna, Sudnji dan, dan naplate računa, džennet ili džehennem, i tu nije kraj, ponovo će Allah da održava džehennem vječno. „فَذُوقُواْ فَلَن نَّزِيدَكُمۡ إِلَّا عَذَابًا” – “Kušajte, patnju ćemo vam samo povećavati”
Vjerovanje u Allahovu božanstvenost (pravo na ibadet)
Onaj ko je savršen i ko je gospodar, samo On nužno mora da se obožava.
Zato što traži, zato što zaslužuje Njemu dolikuje, i zato što je tebi besmisleno da se obratiš nekome drugom, nemoguće je! Šta ćeš! Kad ti ne može ispuniti. I zato Allah, subhanehu ve te'ala, od nas traži, da samo ibadet, da svaki ibadet Njemu činimo.
Šta je ibadet?
Ibadet je sve što Allah voli da se time ponizno moli!
Kako znamo da Allah nešto voli?
Sve što je Allah naredio u Kur'anu i sunnetu, onako kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme radio, a zatim za to pripremio nagradu, to Allah voli.
Allah traži i kaže „klanjajte mi“ „فَصَلِّلِرَبِّكَوَٱنۡحَرۡ” – “Samo Allahu namaz čini, molitvu čini, klanjaj se, i Njemu žrtvu prinesi”
I ti znaš da treba klanjati i automatski znas da se klanja samo Allahu, subhanehu ve te'ala. Isto je sa svakim drugim vjerskim propisom kojeg Allah od nas traži da ga činimo. Naučiš da je nešto od vjere, automatski znaš da sva vjera pripada Allahu, subhanehu ve te'ala, jer te Allah stvorio jer ce te On usmrtiti i pitati. I zato po definiciji „sve što Allah voli i sa čime je zadovoljan“.
Prethodni ders možete pogledati OVDJE.
