Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem nije ostavio iza sebe pisanu, opečaćenu, pisanu oporuku, u kojoj je oporučio ko će biti nasljednik nakon njega, šta da rade muslimani nakon njega, šta da neke osnovne smjernice koje trebaju da se drže, nakon njega. Nego je tokom cijelog života, posebno pred smrt, upozoravao na neke stvari, obavezivao neke stvari, napominjao neke stvari i imao je namjeru da oporuči kao što je vjerodostojno zabilježeno u vjerodostojnim hadisima, da oporuči, pa je rekao Aiši, radijallahu anha, da pozove Ebu Bekra, da pozove svog brata i Ebu Bekra da im oporuči, da im napiše knjigu, pa je odustao od toga Allahovom voljom i dozvolom, rekavši: “Odbit će Allah i vjernici, bilo koga drugog osim Ebu Bekra” i time je išaretio da će nakon njega biti nasljednik Ebu Bekr, radijallahu anhu.
Ubijanje novorođenčeta je paganski običa
Bilo je arapskih plemena koja su automatski ubijala mušku djecu, a ostavljali žensku djecu da ih ukopaju kad malo odrastu, jer su se muška opirala kad ih puste, jer su se borili, dok su žensku djecu znali prevariti. Iskopaju im rupu i stave ih da se igraju, onda ih zakopaju, a one iznenađeno gledaju šta se dešava, a ovaj bi sjedio i čekao da zemlja prestane da se pomjera, da diše, pa onda s jedne strane tužan i zabrinut, jer je to priroda protiv koje se ne može boriti, a s druge strane sretan je, jer misli da je ispunio dobro. I to je jedna od stvari koja nam govori, dokle običaji mogu da odvedu čovjeka i da je najteže boriti se protiv običaja i da je najteže promijeniti loš običaj, ko sebe i kod drugih.
Bilo ih je koji su ostavljali mušku, a ubijali žensku, bilo ih je koji su ubijali automatski mušku i žensku djecu. Poenta je da su to činili iz jednog od dva razloga, a to je strah od siromaštva, a drugi je strah od sramote i zato su češće ubijali žensku nego mušku, da ne bi žensko dijete zapalo u roblje, jer su često ratovali sa drugim plemenima, pa da se ne desi da njegova kćerka, sestra, majka padne kao robinja kod nekoga pa time budu osramoćeni.
U svakom slučaju taj običaj se nastavlja i danas, kroz nešto što se smastra ljudskim pravom, a to je pravo na abortus i što je dozvoljeno u većini tkz slobodnih zemalja, gdje čovjek ima slobodu da ubije drugog čovjeka, tj svoje nerođeno dijete, a to je paganski običaj, koji je zabranjen u Islamu, a Allah subhanehu ve te’ala ovdje spominje razlog kao glavni, a ne kao jedini, a to je strah od siromaštva, ne znači ako imaš neki drugi razlog da smiješ ubiti dijete, zabranjeno je ubiti dušu iz bilo kojeg razloga, nego je ovo razlog koji se najčešće spominje, i to je i danas najčešći razlog zbog čega ubijaju djecu iz straha od siromaštva, kao da će ih on opskrbiti.
Dvije nafake su veće od jedne
...kad mu kažeš da li je 1+1 = 2, kaže jeste, da li je 1+1+1= 3, da li je 2 manje od 3, kaže jeste, da li je 3 veće od dva, kaže jeste, pa zar tvoja nafaka + nafaka tvoje supruge + nafaka tvog djeteta, nisu tri nafake koje su veće od dvije koje sada imaš. Ubija dijete od straha od siromaštva, ubija nafaku koja mu u kuću dolazi, od straha od nemogućnosti izdržavanja te osobe, iako je svjestan, ako je musliman, da Allah subhanehu ve te’ala opskrbljuje, ne daje on nafaku.
I ponovno imaju hrabrosti da urade takav grijeh, Allah ga spominje odmah nakon nepokornosti roditeljima, nemojte ubijati djecu iz straha od siromaštva, kako je tebi Allah dao nafaku, tako i on ima svoju nafaku i nemoj da te slučajno strah od njegove nafake, da se ustručavaš i da se ohrabriš, da na njega ruku digneš.
Ne približavajte se imetku jetima
Allah kaže “Ne približavajte se imetku jetima…” a o tome mora neko da se brine, pa je Allah dozvolio da onima koji ih izdržavaju, da mogu jesti od njihovog imetka onoliko koliko je potrebno i za jetima s strane i za njih s druge strane, ali tad s obzirom da duše vole pare, da ljudi vole pare i da su pare kod tebe, niko te ne može tačno kontrolisati, koliko tebi treba. Onda se često dešava da ljudi koriste njegov, a čuvaju svoj imetak, ili da uopšte onoga ko izdržava, posudi pa ne vrati, uzme. Imetak jetima, Allah zabranjuje, osim na najbolji način, da ga koristiš u trgovini, pa da naraste, da pomogneš tom jetimu i bilo kojem smislu, čuvajući ili razvijajući taj imetak šireći, nikako ne uzimajući od njega, bespravno.
Jedan je Allahov put
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je nacrtao liniju, a zatim nekoliko linija lijevo i desno, pa je rekao :”Ovo je Allahov put, a ovo su putevi”. Jedan je Allahov put, kojeg je Allah objavio u svojoj knjizi i kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem tumačio tokom 23 godine svog Poslanstva, i riječ Poslanik, kad god je čuješ, ona te nužno upućuje i obavezuju u četiri značenja koja su nužno povezana, četiri rukna Poslanstva: 1. Da ima neko ko ga je poslao,
2. Da je on poslat
3. Da ima neko kome je poslat,
4. Da ima nešto s čime je poslat.
“Nismo te poslali osim kao milost svim svjetovima, ljudima i džinima.” i svi smo obavezni da radimo po poruci koju nam Allah šalje putem Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jedna je poruka: “ovo je Moj pravi put, pa ga slijedite.” Prije svega se ogleda u tome da radiš ono što Allah traži i šta ti je poslao preko poslatog Poslanika, poslat je svima nama, dakle svi smo obavezni, šta? Da vjerujemo u ono što piše, onako kako treba vjerovati.
Kur’an i sunnet su uputa za upotrebu čovjeka, kako da insan koristi sam sebi i svoj život, pravi put je put prvih generacija muslimana selafa, oni su ga primjenili i Allah je s njim zadovoljan, spomenuto je u suri Tewbe da je Allah s njima zadovoljom, njihovim razumijevanjem i njihovom primjenom i ophođenjem, zbog toga to je pravi put, a ima mnogo dokaza za te stvari.
Skromnost je vrlina, a poniznost radi Allaha još više!
Skromnost je vrlina, a poniznost radi Allaha još više, neće se niko radi Allaha poniziti, a da ga Allah neće uzvisiti. Treba to znati, a ne po zemlji nadmeno hodati, treba da znaš da si ti rob kojem će Allah uzeti dušu kad se najmanje nadaš i neće ti koristit kad bi svi ljudi o tebi mislili dobro, ako ti zaista nisi bio takav i pripremat se za taj dan, jer Allah spominje u Fatihi da je On Vladar Sudnjega dana, mi znamo da je Allah vladar svega, ali nama napominje da nam to koristi, doći će dan kad će ti presuditi i kada niko vlast neće imati…
