Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu, Savršenom Gospodaru svih svjetova.
Njega hvalimo zbog Njegove potpunosti u svemu, i Njemu Savršenom, Bezgrešnom, Nepogrešivom, zahvaljujemo na svemu – na dobru i na iskušenju. Od Njega pomoć, oprost i uputu tražimo. Koga Allah uputi na pravi put tome nema zablude, a koga Allah Savršeni, Pravedni, u zabludi ostavi, tome nema ni pomogača ni upućivača. Zato sebi spasa kroz Allahovo zadovoljstvo tražimo, time što sve dok živimo, srcem i jezikom i svim dobrim djelima svjedočimo da nema drugog boga sem Allaha, Jedini je, nema sudruga i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob najbolji i Njegov Poslanik posljednji.
A zatim..
Allah nas je stvorio i nije nas nama samima prepustio
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nas je iz svoje mudrosti stvorio, zatim nas konstantno opskrbljuje i dovoljno nas je opskrbio, te nas pored svega toga, nije samima sebi prepustio. Nego nam je Poslanika poslao, da nam pojasni, sallallahu alejhi ve sellem, kako ćemo se, prema Njegovoj vjeri odnositi, kako ćemo Allahu robovati.
Onda kad je Allah subhanehu ve te’ala opet htio, sebi ga je povukao i usmrtio, nakon što je Allah njime vjeru upotpunio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pravi put do u detalje, u tančine pojasnio, teoretski i praktično.
U smjeni noći i dana su dokazi za razumom obdarene
Dan i noć se smjenuju, podsjećajući nas na život i smrt.
Također stvaranje nebesa i zemlje, ovako savršeno stvaranje bez mahane, pored svih onih stvari koje se dešavaju tokom dana i noći, tokom mjeseca i godine, tokom cijelog ovog perioda, kako je Allah stvorio nebesa i zemlju, nužno nam ukazuje da one imaju svog Stvoritelja, da oni imaju svog Upravitelja i da smo mi odnekuda došli s razlogom stvoreni, a ne onako bez razloga.
Zato, Allah subhanehu ve te’ala, kaže “dokazi za one koji imaju razum…” to jest, koriste ga, jer svi ljudi su uglavnom obdareni razumom, a oni koji imaju razum ograničen na dunjaluku, imati će ispit na ahiretu i neće im nepravda biti učinjena.
A u drugom ajetu, Allah subhanehu ve te’ala kaže: “Zaista u smjeni dana i noći i u onome što je Allah stvorio na nebesima i zemlji, zaista su u svemu tome dokazi, za one koji su bogobojazni.” i time nam Allah subhanehu ve te’ala išareti, da oni koji istinski koriste svoj razum, su oni koji vjeruju i koji po vjerovanju djeluju, pa su bogobojazni. Jer je bogobojaznost izvršavanje naređenog i ostavljanje onoga što je zabranjeno, s ciljem približavanja Allahu subhanehu ve te’ala i zadobijanja Njegove milosti, napominjem zadobijanja, a ne zarađivanja. Jer se Allahova milost i Njegova nagrada nikada ne mogu zaraditi.
Vjera je urođena sklonost koju je Allah subhanehu ve te'ala dao stvorenjima
Uzvišeni Allah kaže: “Okreni se ka pravoj, čistoj vjeri…” jer je to Allahova fitra, to jest urođena sklonost koju je Allah usadio u stvorenja, ta sklonost se ne može zamijeniti, ne može u potpunosti zanegirati do te mjere da bude u potpunosti ubijeđen da nema ništa, da vjeruju u neke izmišljotine, ne može se Allahovo stvorenje mijenjati, to je prava vjera, to je čvrsta vjera.
Većina ljudi ne zna, neće da zna.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako novorođenče se rodi sa usađenom sklonošću ka ispravnom vjerovanju, svako novorođenče se rodi sa istinom, pa ga njegovi roditelji učine kršćaninom, židovom ili vatropoklonikom…” ili ateistom itd… Svi ljudi vjeruju da su stvoreni i da imaju boga koji ih je stvorio i protiv toga se ne mogu izboriti.
Koji je to razlog našeg stvaranja? Šta je to svrha života?
Imamo jednu krajnost koja negira uopšte postojanje da život ima svrhu, iako sami priznaju da su ljudi koji imaju jaču inteligenciju od drugih. Kod njih su ljudi na nivou životinja, cilj je da se najedu, napiju, polnu opće i provode. Što je u osnovi svrha svake životinje, proživi život na taj način.
Imamo drugu krajnost ponovno ljudi koji smatraju da su vjernici, ili smatraju sebe dobrim ljudima ili čak najboljima, pa kaže da ima dobro srce: ''Kad vidim ko sve ide u džamiju, ja tamo nikad neću ući, moje je srce je bjelje od onih u džamiji!'' Zašto? Zato što on ne zna šta je čisto srce, ne zna šta je vjera koju Allah traži od njega. Nego misli, ako on samo vjeruje i da poštuje i drži se pravila, kojih je sam sebi postavio, da je to sasvim dovoljno.
Allah Uzvišeni nam odgovara na ovo pitanje i kaže: “Nisam ni ljude ni džine stvorio osim da samo meni ibadet čine.”
Allah je objavio Kur’an na arapskom jeziku, koji je najpotpuniji jezik koji postoji i na tom jeziku se može izraziti jedna stvar na mnogo načina i svaki način može biti bolji od prethodnog i upotpunjuje značenje prethodnog, a Allah napominje na nekoliko mjesta u Kur’anu kaže da je Kur’an objavio na arapskom. Pa uzmite pouku.
I zato je teško prevesti ajet, a ne pojasniti neke stvari koliko je moguće to prenijeti, neke bitne koristi i zašto je ta rečenica rečena na taj način, a nije na neki drugi. Vanjštinjom značenje je isto, a u suštini je potpuno drugačije.
Značenje ajeta ''Nisam stvorio ni ljude ni džinne osim da samo meni ibadet čine''
Allah je mogao da je htio reći: “Stvorio sam ljude i džinne, stvorio sam svijet, stvorio sam stvorenja, da me obožavaju'' i to je apsolutna istina. Međutim, Allah se izražava na jednom većem nivou, koji nama puno više značenja daje i kaže: “Nisam stvorio ni džine ni ljude ni zbog čega drugog, osim da samo Mene obožavaju.”
Ovako se prevodi i razumijeva ajet u potpunosti, kada dođe negacija, izuzetak nakon negacije, u arapskom jeziku to znači ograničavanje značenja samo na tu stvar. Pa kada bi rekao “nisam stvorio džinne i ljude, osim da Me obožavaju” bilo bi dovoljno, a onda je ponovo Allah subhanehu ve te’ala, dodao i rekao: “da Mene obožavaju” umjesto da “obožavaju mene.” ili kako se već može reći, što ponovno govori da samo je to razlog, a ne nešto drugo. Umjesto da kaže “stvorio sam da Me obožavate” kao što vjerujemo da je stvorio i sve druge stvari. Napominje nas i govori “Nisam vas stvorio ni zbog čega drugog, osim da samo mene obožavate, džinne i ljude.”
To su pored ostalih stvorenja, one koje je Allah htio i probrao, da budu iskušani. Dao im je razum, dao im je razumijevanje onoga što je vezano za propise, dao im je Poslanike i spuštao knjige, da možemo da ispunimo zadatak, kojim nas je obavezao, a nije nas opteretio. Jer Allah u Kur’anu kaže: “Allah ne opterećuje nikoga, osim onoga što je u njegovoj mogućnosti.” Pa kad ti je Allah naredio, znao je da možeš ispuniti tu stvar, jer On je Sveznajući, zna kako funkcionišeš, zna šta možeš, a šta ne možeš i propisao ti je ono što je u skladu sa tvojom mogućnošću.
Stvoreni smo zbog tevhida
Stvoreni smo zbog tevhida, na tome je građena akida, a tevhid znači da Allaha smatraš i učiniš jednim. I onda dođe čovjek i kaže, kako ćeš ti učiniti Allaha jednim, jer je Allah jedan s tobom i bez tebe.
Kažemo, jeste, u tome i jeste problem, što mi svi znamo da je Allah jedan, ali neki neće da priznaju da je Allah jedinstven, poseban, specifičan i što je vjerovanje u Islamu ubjeđenje, riječi i djelo, a ne samo riječ.
Pa kad ja kažem Allah je jedan, ja sam time samo potvrdio i priznao ono što smatram u srcu, a kada svojim djelima čineći sve oblike ibadeta samo Allahu i odričući se od činjenja ibadeta bilo koje vrste nekome sem Allaha, onda sam ja učinio svojim djelima Allaha jednim, a ne ono što je vezano za Allaha subhanehu ve te’ala. Nužna je obaveza da insan svojim djelima potvrdi Allahovu jednoću, jer je vjerovanje ubjeđenje, riječi i djelo. Ako jedno nedostaje, nema vjere.
Šta je to tevhid?
Da se Allah samo obožava i da se insan odrekne obožavanja svega drugog sem' njega. Da kaže “ja sam zaista musliman”, a musliman znači da sve ibadete samo Allahu ispoljavam, onako kako nas je podučio Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sa jasnim dokazima, to znači da se taguta kloni, a tagut u širem smislu riječi znače, svaki oblik zablude.
Svaka zabluda je tagut u širem smislu riječi, a bit će govora o preciznoj definiciji kad dođe za to vrijeme.
Kaže Uzvišeni Allah: “Gospodar tvoj zapovijeda da se ne obožava osim On.”
