Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, salavat i selam na poslanika njegova a zatim svjedočim da nema drugog boga koji zaslužuje da bude obožavan sem Allaha, subhanehu ve te’ala, i da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, Allahov rob i posljednji Njegov poslanik.
U prošlom predavanju smo radili ili na prošlim predavanjima smo radili komentar prvog poglavlja. I cilj i glavna poruka prvog poglavlja je četiri stvari od koje su dvije bitne, najbitnije, a to je da se kaže da je razlog našeg stvaranja i svrha života tevhid u Allaha, subhanehu ve te’ala, da je to najveća obaveza da je to najveći prioritet i značenje tevhida.
Nema vjere bez tevhida
Dragi brate, znaj da nema vjere bez tevhida, na njemu je građena akida. Sav ibadet pravo je Božije i samo njemu činiti se smije. Ko drugome učini ibadet time je negirao šehadet.
U islam se ulazi sa riječima: ešhedu en la ilahe illellah, ve enne Muhammeden resulullah. U islamu se ostaje, vjerujući u te riječi, očitujući se kao musliman potvrđujući te riječi i radeći po onome na šta te obavezuju te rijeći.
Vrijednosti tevhida i dokaz da se njime praštaju grijesi
Sad je na redu predavanje o vrijednosti tevhida, dakle naučili smo da je tevhid prva obaveza i naučili smo šta znači tevhid i upravo smo to ponovili sada. Sad je na redu predavanja koje najviše raduju vjernika jer u njima ima jedno veliko obećanje. Kaže: vrijednost tevhida i to da tevhid biva razlog da se njime praštaju grijesi; ovako se razumije ispravno poglavlje.
Od danas pa ako Bog da ako Allah bude htio tokom komentara ove knjige svako poglavlje ima svoj neki naslov ili početo je sa ajetom ili hadisom i kad dođemo do tad objasniti ćemo šta znači ta stvar a prije toga moramo se skoncentrisati na četiri stvari: da razumijemo naslov i poruku iz naslova (tj. Propis) koji ću ja detaljno ako Bog da objasniti tokom predavanja, da razumijemo dokaz i kako je taj ajet ili hadis dokaz za ono što se spominje u naslovu, te stvari su bitne i oko toga će biti govora ako Bog da u narednim predavanjima ako Allah da, da se ona drže.
Počeo je sa riječima Allaha, subhanehu ve te’ala, oni koji vjeruju zatim svoje vjerovanje sa zulumom ne miješaju, takvima Allah obećava sigurnost i takvi će biti upućeni. Kažu islamski učenjaci: ovaj ajet je protumačen hadisom kod Buharije u kojem je, kada je ovaj ajet objavljen ashabi su došli i požalili se Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, riječima ‘ko od nas ne čini zulum prema sebi’, jer svaki grijeh koji učiniš mali ili veliki je zulum prema samom sebi. Pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao nije to taj zulum. Nego, zar niste čuli riječi Lukmana kada savjetuje svoga sina: o sinko nemoj činiti širk Allahu, subhanehu ve te’ala, zaista je širk najveća nepravda, zaista je širk najveći zulum. I na taj zulum se odnosi na ovom ajetu jer je to rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i to je olakšavajuća okolnost za vjernika jer su se ashabi uplašili. Kad nema sigurnosti i nema upute bez ostavljanja zuluma a svaki grijeh je zulum a čovjek ne može da nikad ne griješi, pa kad im je objasnio da se radi o širku bilo im je lakše i nama je lakše.
Allah, subhanehu ve te’ala, ovdje obećava, obećava i raduje vjernika ovim obećanjem i kaže: oni koji vjeruju (a vjerovanje je ubjeđenje, riječ i djelo u ono što je Allah, subhanehu ve te’ala, objavio u Kur’anu ili poslaniku Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pa nam je on prenio). Oni koji vjeruju zatim u svoje vjerovanje sa zulumom ne pomješaju (sa širkom ne pomješaju) jer širk kvari vjerovanje kao što nečistoća prlja vodu ili kao što gubljenje abdesta kvari abdest.
Isto tako širk kvari vjerovanje, pravi veliki širk kada se pomješa sa vjerom uništi vjerovanje – nema više vjere. To vjerovanje se ne zove više iman već se zove širk. A širk je vjerovanje u Allaha uz činjenje ibadeta nekom pored Njega i to je najveća nepravda koja može biti. Zašto? Zato što je Allah, subhanehu ve te’ala, savršen pa je normalno da Njega njegova stvorenja veličaju.
Allah je onaj koji je potpuno neovisan
Allah te opskrbljuje, o njemu ovisiš. “O ljudi svi ste ovisni, svi ste fukare o Allahu, Allah je onaj koji je potpuno neovisan a drugi o njemu ovise i koji je hvaljen zbog toga i zbog svog savršenstva''. I onda ljudi ponovo dođu i usmjere ibadet, ono zbog čega ih je Allah stvorio da samo Njemu čine, usmjere nekome pored Allaha, subhanehu ve te’ala, i hoće u Džennet štelom i prečicom a to je razlog da se u Džennet nikad ne uđe zato što Allah, subhanehu ve te’ala, u Kur’anu kaže: “Zaista Allah neće oprostiti da mu se širk čini, oprostiti će ispod toga kome hoće, nešto manje od toga i zato je to najveći grijeh. Nisu svoje vjerovanje sa širkom pomješali, takvi imaju sigurnost (ulema se razilazi da li je sigurnost na dunjaluku a uputa na ahiretu ili je uputa na dunjaluku a sigurnost na ahiretu ili je po ispravnijem mišljenju i uputa i sigurnost na dunjaluku i na ahiretu spram vjerovanja i spram klonjena širka.
S obzirom da širk ima veliki, koji izvodi iz vjere a u ajetu podpada i mali. Pa, ispravno je mišljenje da oni koji vjeruju onoliko koliko vjeruju a što više znaš – više vjeruješ. Što više primjenjuješ – više vjeruješ jer vjerovanje je ubjeđenje a ne možeš biti ubjeđen u nešto što ne vjeruješ. Riječi, citiraš pričaš o onome što znaš, pozivaš druge itd. I djela – primenjuješ ono što znaš. E to je vjerovanje, što ti je vjerovanje jače sa jedne strane i što ga širk manja nagriza (mislim na mali, jer veliki ga svakako uništava u potpunosti) s druge strane to ti je veća sigurnost na dunjaluku. Rekli smo da su belaji uzrok ili posljedica grijeha, uzrok belaja su grijesi. Što manje grijeha – manje belaja te vrste. Oni drugi belaji kojim Allah iskušava dobre robove su svakako pozitivna i korisna stvar za vjernika. On je radi imana dobrog, radi jakog imana. Isto tako insan je siguran da će ga Allah, subhanehu ve te’ala, pomoći, da će ga popraviti, učvrstiti, zaštiti i ta sigurnost i ubjeđenje u te stvari se povećava sa jačinom imana u Allaha, subhanehu ve te’ala, jačinom znanja i ubjeđenja, jačinom spominjanja Allaha i pozivanja u Allahovu vjeru i iz potvrđivanja tih stvari, očitovanja i jačinom primjenjivanja onoga što si znao uz maksimalan trud u izbjegavanju velikog i malog širka.
Allah nema sudruga!
Jedini je – u čemu? Savršenstvo, gospodarstvo i pravo na ibadet. Nema sudruga, nikakvog. Nema sudruga u tome da je neko sličan Allahu, subhanehu ve te’ala, nema sudruga u tome da ima pomagača da mu treba. Nema sudruga u tome da ima neko vlasti u djelu Njegove vladavine Njegovih stvorenja, subhanehu ve te’ala, nema sudruga u tome da neko može samostalno da šef’at čini, da našteli kod Allaha kao što vjeruju neke zabludjele sekte, da ako je Allah dao nekome pravo na šef’at, on može koga hoće uvesti u Džennet kako hoće pa je se bitno njemu umiliti i njemu ibadet činiti i njemu približiti kako bi te on u Džennet šef’atom uveo. I to nema. Neće koristiti šef’at kod Njega osim Njegovom dozvolom, neće oni moći činiti šef’at osim za onoga s kim je Allah već zadovoljan – to su Kur’anske poruke.
Nema Allah sudruga ni u čemu i zato se ne smije ibadet činiti nekome pored Njega, vjerovati da neko može činiti djela koja samo Allah čini od stvaranja, vladanja, upravljanja, opskrbe itd., niti pripisati nekome sem Allaha osobinu koju samo Allah posjeduje.
''Ko bude svjedočio..'' - A ko je svjedok?!
Kaže, ko bude svjedočio...a ko je svjedok? Ko može svjedočiti? Mož’š ti biti svjedok za nešto što se desilo u Americi? Ako vidiš – ako znaš. Allah hoće od nas vjeru ubjeđenja, ne izgovor, svjedočim da nema boga sem Allaha pa kaže odoh ja u džamiju pa ako tamo šta bude da se osiguram, ako ne bude...ja i onako nisam se nešto patio pet minuta namaza. Ko bude svjedočio, znači zna, vjeruje ubijeđen je kao da je vidio. I kaže svjedočim da nema drugog boga sem Allaha, jedini je nema sudruga, i da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, njegov rob i poslanik. Svjedoči da nema boga sem Allaha, šta znači to? Znači da zna ko je Allah...zato vas pitam skoro svaki ders ko je Allah?. Savršeni Gospodar koji jedini zaslužuje ibadet. Kako ćeš svjedočiti nešto što ne znaš. Učenjaci ovdje spominju primjer, kaže kad dovedu kod kadije čovjeka i parniče se dvojica za auto čije je...i ovaj dovede lažnog svjedoka da posvjedoči da je njegovo auto a da nije od onog drugog i sasluša njega kadija...šta si uradio, čije je auto, kaže Hasino. Je l’ Husino kaže nije Husino, a ko je Huso? Ne znam kaže. Kako znaš da nije kad ne znaš ko je. Kaže pogledaj kroz prozor na parking, koje auto...kaže – ne znam. Pa ne možeš biti svjedok. Ko ne zna ko je Allah, ko je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i šta znači tvoje svjedočenje...na šta se ti obavezuješ. Taj nije svjedok. Ko svjedoči da nema boga sem Allaha, nema božanstva koje jedino ibadet zaslužuje, to znači, sem Allaha, subhanehu ve te’ala, to su šartovi šehadeta...kao što kaže šejh Hakim u svojim stihovima: znanje, ubjeđenje, prihvatanje, pokornost, istina – da istinu govoriš, ihlas – da sve to Allahu usmjeriš, to je druga ona vrsta iskrenosti ili jedno i drugo prevodi kao iskrenost.
Prvo, istinu si rekao – da ne lažeš, da nije munafik čovjek a drugo je ihlas – da nije mušrik, da sav ibadet Allaha i da Allaha voliš, onako kako se Bog voli a ne onako usput zato što ti daje blagodati i čuvate od belaja samo. I ko bude svjedočio da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, znao o kojem Muhammedu govori, znao osnovne stvari o njemu. Ko je, šta je i glavna stvar da je on Allahov rob, što znači da nema sa Allahom ništa...da nema pored Allaha ništa u smislu nekakvih prava specijalnih koje bi povlačile da se njemu ibadet pored Allaha čini, da ne može svojom voljom ništa uraditi, da ne zna nepoznato – gajb, jer da je znao gajb izbjegao bi udarce na Uhudu da ga ne pogode, da ne može uputiti koga hoće – da je mogao uputiti, uputio bi svoju majku, svoga amidžu itd. Da ne može nešto doprinjeti sem Allaha, subhanehu ve te’ala, da ne može šef’at kako hoće činiti, kao što neki misle.
Šta se obavezuje onaj koji kaže šehadet?
Svjedočio si – znači obavezuješ se, ako nije kako treba imaju kazne i za to. Na šta se obavezuje onaj koji kaže ŠEHADET, obavezuje se na to da će samo Allaha obožavati i da će samo Allaha obožavati onako kako je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pojasnio. Kako mu je Allah poslao čovjeka od krvi i mesa, poput njega, da ne kaže lahko je njemu on je melek ja ne mogu tako. Poslao mu čovjeka od krvi i mesa da teoretski i praktično tokom 23 godine postepeno, polahko, sigurno pokaže kako se musliman snalazi u svim situacijama i kad ih je malo i kad ih je puno i kad su slabi i kad su jaki, i kad je rahatluk i kad je rat i kad je mir i kad je glad u svim situacijama.
Vi imate u Allahovom poslaniku najbolji primjer, i zato ko bude htio na svoj način da obožava Allaha, subhanehu ve te’ala, makar tvrdio da je sunnetlija i smatrao sebe posebnim sunnetlijom ako to bez znanja čini takav je novotar i takav će imati više greški nego koristi i takav će imati odgovornost na Sudnjem danu i bit’ će pitan što nije radio po Muhammedun Resulullah. Kada budu upitani, ono što Allah kaže: kako ste se odazvali svojim poslanicima, oni koji su vam poslati. I da je Isa, a.s., Allahov rob i njegov poslanik – da nije bog, da nije sin božiji. Izdvojen je ovdje Isa, a.s., zato što je na arapskom poluotoku bilo kršćana oni koji su ga smatrali sinom božijim i da je on riječ od Allaha koju je On, doslovno rečeno, bacio ili spustio Merjemi i da je on Allahova duša.
Ovo doslovno prevodim hadis braćo moja, dakle da vjerujete, da vjerujemo da je Isa Allahov rob, poslanik, Božja riječ i duh od Njega. Šta ovo znači? Arapi koji poznaju arapski jezik nemaju nikakvih problema sa ovim, ali se našli muslimani koji su iz ovoga sebi dali za pravo da vjeruju svašta pa je njihova sekta više liči na kršćanstvo nego na islam, kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ko svjedoči da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik i o tome sam govorio isto što se odnosi na Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve selleme, odnosi se i na Isa i da je to Božja riječ koju je spustio Merjem kao što je pojašnjeno da je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao budi i on je postao i da je poslao Džibrila da puhne u njedra Merjeme i da od toga zatrudni Merjema, bez muškarca i to znači Božja riječ – da je nastao Božjom riječi, budi i ona bude. Nije on budi, nije Isa budi, Isa je nastao riječi budi i to je muadžiza kojom nas podučava Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i to je čudo u koje mi vjerujemo i to je bitna stvar jer Allahu ništa nije nemoguće.
Prethodni ders možete pogledati OVDJE.
